Organizirano u okviru manifestacije Rendez-vous, festival Francuske u Hrvatskoj
www.rendez-vous.hr
Najpoznatija i najuspjelija Saint-Saënsova opera je Samson et Dalila, snažno djelo, puno zanosnog romantičnog žara, ali uvijek uravnoteženo klasicističkim elementima. Prvobitno je bila zamišljena kao oratorij, a kasnije je prerađena u operu i neki je smatraju remek-djelom cjelokupnog Saint-Saënsova opusa, premda su drugi kritičari skloniji njegovim operama koje nikad nisu zadobile širu popularnost (Étienne Marcel - 1879, Henry VIII - 1883, Ascanio - 1890).
Glazbeno gledano, biblijski motiv o snažnom Samsonu, kojeg svladava ženska lukavost, poslužila je Saint-Saënsu ne toliko za razvijanje same radnje, kojoj je - i pored neosporno velikih mogućnosti isticanja dramatike - posvećeno vrlo malo vremena, nego za oblikovanje dviju opsežnih solističkih uloga s velikim arijama i duetima. Osobito je Dalila, povjerena izrazito dubokom ženskom glasu - altu, dobila arije koje se efektnom melodioznošću ističu u svekolikom altovskom repertoaru (Printemps qui commence / Samson, recherchant ma présence - Amour! viens aider ma faiblesse / Mon coeur s'ouvre à ta voix). Inače je ključni glazbeno snažniji i izvorniji prizor pripao Samsonu (Vois ma misère, hélas!), kada u filistejskom mlinu slijep okreće mlinski kamen.
Saint-Saëns je poznavao tradiciju engleskog oratorija, i dijelio je divljenje svog naroda za Elijaha Stoga je namjeravao iskoristiti biblijsku priču o izdaji i smrti Samsona za oratorij. Njegov je libretist Ferdinand Lemaire osjetio kazališne mogućnosti teme i predložio mu je operu. Saint-Saënsovi glazbeni prijatelji nisu bili oduševljeni prvim odlomcima koje im je skladatelj pokazao. Prilikom posjete Lisztu u Weimaru početkom 1870. Saint-Saëns je govorio o svojoj obeshrabrenosti. Liszt je, kao predvodnik novog i neobičnog, ponudio da će, ako Saint-Saëns dovrši Samsona, djelo izvesti u Weimaru. Liszt nije mogao ispuniti to obećanje sve do 1877, zbog izbijanja francusko-pruskog rata i pratećih okolnosti. U međuvremenu, u Francuskoj nije bilo zainteresiranih za djelo. Pjevačica Pauline Viardot Garcia, radi koje se Saint-Saëns dobrim dijelom i upustio u skladanje opere, priredila je privatnu izvedbu drugog čina u Parizu. Pri tom je ona pjevala ulogu Dalile, a skladatelj je na klaviru izvodio orkestralni dio. Publika, među kojom je bio i direktor Opere, nije međutim vjerovala u to djelo: biblijska tema nije bila poželjna. Slične su teškoće 150 godina ranije sa Samsonom, kojeg su planirali stvoriti, imali Rameau i Voltaire. Naposlijetku je je u kazalištu Chatelet 1875. koncertno izveden prvi čin, ali je opera na francuskoj pozornici izvedena tek 3. ožujka 1880. u Theatre des Arts u Rouenu. Ta je postava opere bila prenijeta u Pariz, ali ne u Operu, već u obližnji Theatre Eden u listopadu iste godine. Samson je konačno zadobio povjerenje Opere da prihvati to djelo i tamo je prvi put izveden 23. studenog 1892. Pjevali su Blanche Deschamps-Jéhin (Dalila), Edmond Vergnet (Samson), a ravnao je Edouard Colonne (Viardot, za koju je stvorena uloga Dalile, i kojoj je opera bila posvećena, tada je imala više od sedamdeset godina.). Opera je zadobila veliku pažnju i interes pariške publike sve do skore opčinjenosti Wagnerom, no uskoro je prešla i francusko-njemačku rampu stječući pri kraju 19. stoljeća sve veću popularnost u Velikoj Britaniji i Americi, te bilježeći već početkom dvadesetog stoljeća više od 200 međunarodnih izvedbi.
Dirigent Ivo Lipanović
Redatelj Krešimir Dolenčić
Scenografkinja Irena Kraljić
Kostimografkinja Tea Bašić
Koreografkinja, scenski pokret Larisa Lipovac
Video Willem Miličević
Zborovođa Ana Šabašov
Oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović
Suradnica redatelja Jelena Bosančić
Prijevod libreta Gerard Denegri
Samson Leonardo Caimi
Dalila Terezija Kusanović
Dagonov veliki svećenik Ventseslav Anastasov
Abimélech Ivan Šarić (14. 7.), Božo Župić (16. 7.)
Stari Židov Ivica Šarić
Filistejski glasnik Vinko Maroević
Prvi Filistejac Saša Jakelić
Drugi Filistejac Mate Akrap
Zbor, Orkestar i Balet HNK Split