34. MD

Sada je, zapravo, sve dobro
Drama

Sada je, zapravo, sve dobro

Kada je, zapravo, išta dobro?

Sada je, zapravo, sve dobro novi je autorski projekt Olje Lozice, koji oštro secira današnjicu. To je crnohumorna satira koja se tiče svih nas. Jedan muškarac iznenada je otpušten, a jedna obitelj ovrhom ostaje bez svega. Jedna žena ne može platiti pogreb vlastitog supruga, a jedan gradski umirovljenički par preživljava zahvaljujući 'urbanom ratarstvu'. Može li ikakvo scensko ruho taj egzistencijalni očaj učiniti podnošljivijim? Jesmo li sve udaljeniji od trenutka u kojem spokojni i mirni možemo reći: “Sada je, zapravo, sve dobro?“

Sada je, zapravo, sve dobro

Kada je, zapravo, išta dobro?

Sada je, zapravo, sve dobro novi je autorski projekt Olje Lozice, koji oštro secira današnjicu. To je crnohumorna satira koja se tiče svih nas. Jedan muškarac iznenada je otpušten, a jedna obitelj ovrhom ostaje bez svega. Jedna žena ne može platiti pogreb vlastitog supruga, a jedan gradski umirovljenički par preživljava zahvaljujući 'urbanom ratarstvu'. Može li ikakvo scensko ruho taj egzistencijalni očaj učiniti podnošljivijim? Jesmo li sve udaljeniji od trenutka u kojem spokojni i mirni možemo reći: “Sada je, zapravo, sve dobro?“

Jedan muškarac je iznenada otpušten, a u tom trenutku jedna obitelj ovršnim postupkom ostaje bez svega što posjeduje. Na jednom kraju grada usamljena žena nema sredstava za sprovod vlastitog supruga, na drugom par umirovljenika preživljava osebujnom inačicom urbane poljoprivrede. Hoće li takvi, svakodnevni proboji egzistencijalnog očaja postati podnošljiviji ako ih se zaogrne u začudno scensko ruho? Koliko smo daleko od trenutka u kojem spokojni i mirni možemo reći: „Sada je, zapravo, sve dobro?“.

Dramaturg Matko Botić o predstavi je zapisao: „Kako napraviti predstavu o najobičnijem, svakidašnjem trajanju, a da taj mimesis ne stvori uvijek istu kolekciju sitnih realizama u izvedbenom stilu? Kako bez patetike govoriti o situacijama kojima emotivni potencijal kipi preko rubova? Može li se istovremeno biti političan i nezainteresiran za izravno optuživanje? Nastanak ove predstave ispunjen je traženjima odgovora na spomenuta pitanja, kroz proces koji se trudio zadržati fokus na doslovnosti sadržaja i stalno inzistirati na apstraktnom potencijalu forme. Bez unaprijed pripremljenog teksta, bez čvrste strukture, bez ironijskog odmaka“.

Autor i redateljica Olja Lozica

Dramaturg Matko Botić

Scenski pokret Pravdan Devlahović

Scenografi Juraj Glasnović i Ivana Škrabalo

Kostimografkinja Doris Kristić

Oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek

Odabir i obrada glazbe Olja Lozica i Matko Botić

Zoran Čubrilo, Petar Leventić, Maro Martinović, Filip Nola, Dora Polić Vitez, Urša Raukar, Damir Šaban, Doris Šarić - Kukuljica, Marica Vidušić