Na Badnju večer u brijačnici na periferiji susrećemo četiri lika koji, svaki na svoj način, utjelovljuju neke tipične traume suvremenog hrvatskog društva. Brijač s periferije Zeko bori se s vlastitim ratnim i obiteljskim traumama. Njegov brat Toni, izbačen s posla kao tehnološki višak, sanja o kockarskoj sreći a njen izostanak utapa u alkoholu. Taksist Grga obiteljski sklad narušava izborom mlade ljubavnice. Mladić s diplomom komparatista prodaje knjige od vrata do vrata. Potaknut božićnim ugođajem i Murakamijevom pričom Žaba, o divovskoj žabi koja uz pomoć prosječna čovjeka spašava Tokio od prijeteće katastrofe, Zeko odlučuje osvijestiti i „izvesti na pravi put“ brata i prijatelja. Hoće li ih njegova uvjeravanja, koja sežu i do fizičkih, zaista i promijeniti, ne znamo, ali bi mogla, uz neočekivanu pomoć Mladića zlatnog srca, promijeniti samog Zeku.
Drama je 2004. ovjenčana nagradom Marin Držić za najbolji neizvedeni dramski tekst, a praizvedba u produkciji Teatra &TD iz 2005. dobila je Nagradu hrvatskog glumišta kao najbolja predstava te godine.
„Žaba Dubravka Mihanovića jedan je od rijetkih suvremenih tekstova koji vremenom ne gubi na svojoj aktualnosti već je i duboko usložnjava. Govoreći prvenstevno o ratnim i postratnim traumama u doba izvrnutih vrijednosti gdje rat poprima mitsko mjesto razdora, Žaba razotkriva sve demone i traume koji su duboko i oštro upisani u sva lica ovog komada“, rekla je na medijskoj konferenciji redateljica Aida Bukvić. „Ovo je jedan od najboljih tekstova hrvatske dramske produkcije i od praizvedbe nije izgubio na aktualnosti. U slučaju naše predstave poklopili su se svi potrebni parametri što se ne događa često u kazalištu. Ovaj motivirajući i inspirativan tekst naišao je na plodno tlo kod sjajne glumačke ekipe. Usudim se reći kako imamo jako lijepu, toplu i iskrenu predstavu koja nikog neće ostaviti ravnodušnim. Tekst je na prvi pogled jednostavan ali je kirurški precizan, povremeno i jako duhovit“.
Trpimir Jurkić koji tumači ulogu brijača Zeke: „Vjerujem u ovaj tekst koji u sebi nosi puno toga što živimo na jedan topao način, bez želje da docira i bude društveno angažiran. Žaba govori o muci pojedinca u određenom vremenu i prostoru i zato vjerujem da će predstava donijeti ono najbolje od teatra. Vjerujem da nakon ovakvih predstava ljudi iz kazališta izlaze barem za milimetar bolji ljudi.“
Elvis Bošnjak (Toni u predstavi): „Žaba je meni najdraži dramski tekst s tematikom problema koji su proizišli iz Domovinskog rata upravo zbog neke praštajuće snage koju ima. Dvije smo bitne dramaturške preinake napravili. Tekst smo prebacili sa zagrebačkog slanga na splitski i on se u našoj predstavi događa danas, 30 godina nakon rata što otvara razmišljanje o tome kako problem nije nestao. Komad, između ostalog, govori o neshvaćanju koje postoji između ljudi koji su bili u ratu i onih koji nisu prošli ono što su oni proživjeli. Drama o tome govori na iscjeljujući način, ovo je svojevrsna božićna bajka.“
Goran Marković koji tumači ulogu taksista Grge: „Drama se događa u jednom muškom svijetu ali svi su ti muškarci krhki i ranjeni a kako večer napreduje to je sve očitije. Zeko, najranjeniji od svih, ostale prisiljava da se suoče s vlastitim demonima i to je ono što, u konačnici, prelazi na publiku. Slažem se s kolegama da je rad na predstavi bio izuzetno ugodan.“
Donat Zeko, neimenovani mladić u predstavi: „Moj je lik onaj koji u drami jedini ne dolijeva ulje na vatru nego smiruje situaciju i u sebi ima izvjesnu anđeosku crtu.“
Osim redateljice Aide Bukvić, koja je i odabrala scensku glazbu, autorski tim predstave čine: scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Maja Peruzović, oblikovatelj svjetla Branimir Bokan, oblikovatelj tona Željko Mravak i asistentica scenografkinje Nikolina Kuzmić. Nakon premijerne izvedbe u subotu 11. veljače s početkom u 20 sati, predstojeće reprize Žabe na programu su 12., 13., 14., 15. i 28. veljače te 1. ožujka u 19:30.