„Gordana..., nastala prema tekstu Jelene Bosančić, u režiji Ivana Planinića i uz autorski doprinos svih glumaca, donosi elemente drame, komedije, mjuzikla i stand-upa. Problematizira današnju otežanu komunikaciju među mlađom populacijom, točnije, osvjetljava konkretan problem inverzije donedavno uobičajenog načina ophođenja“, piše Jasmina Parić, kritičarka Slobodne Dalmacije o dojmovima nakon odgledanog autorskog projekta Gordana neće doći ( Dom za nezabrinutu djecu), premijerno izvedenog 8. kolovoza na 66: Splitskom ljetu. I nastavlja: „Dopadljiv miks raznih teatarskih žanrova, bogato nadograđen vrhunskom live glazbom i s pojedinim sjajnim glumačkim iskoracima“.

Posebne pohvale zaslužio je bend čija je live svirka sastavni dio predstave: „Jazz-trombonist Miron Hauser, skladatelj predstave, nastupio je u tobožnjem TV showu uz pijanista Zorana Velića, kontrabasista Luku Brodarića, bubnjara Janka Novoselića i udaraljkaša Lazara Hierrezuela Ameda Zumetu. Moćan i siguran zvuk s elementima jazza i kubanske glazbe upravo je dominirao scenom.“ I kritičarka Večernjeg lista Maja Pejković Kaćanski za glazbu i izvedbu glazbenika ima samo riječi hvale: „Najveće iznenađenje vrhunski je bend koji uživo na pozornici izvodi glazbu. Miron Hauser, umjetnički voditelj i dirigent Jazz orkestra HRT-a skladao je, a uoči premijere naglasio, prvi put u životu funkcionalnu glazbu, što mu je bio priličan izazov. Kao 'debitant' zaslužio je čistu peticu za glazbu koju naziva kubanskom, a u kojoj ima elemenata soula, funka, popa i drugih glazbenih stilova. A glazba nipošto nije samo u ulozi dodatka ili ukrasa. Dapače, apsolutno je ravnopravna glumačkom dijelu predstave, na trenutke i dojmljivija.“ O glumačkoj izvedbi Jasmina Parić piše: „Jelena Bosančić, koja i igra u vlastitome komadu, s dobrim razlogom donosi mekan, infantilan lik dječje književnice. U tu ulogu upisala je finu mjeru naivnosti i tuge - a i odlično pjeva. Stipe Radoja većim je dijelom u ekspresiji, ali kod njih dvoje, 'virtualnog para', najizraženiji je iskorak iz ekrana u realitet. Goran Marković odlučio se za prikaz pomalo pospane dobričine, a Donat Zeko sjajan je u kreaciji nervoznog hipohondra koji se spotiče o vlastite riječi i pokrete.“ Kritičaru Jutarnjeg lista Tomislavu Čadežu ponajviše se svidio doprinos Jelene Bosančić koja se u komadu pojavljuje u trostrukoj ulozi: „Jelena Bosančić jest talent, za glumu, pisanje i pjevanje očito podjednako. Kao spisateljica ima rečenicu, ideju, daje likove koji su mogući; kao glumica radi hitro, a krasi je jedna specifična autoironija, kao da se pozornici istodobno raduje i podruguje joj se; pjevački jest pak, u ovom kontekstu režijskom, odviše dominantna.“ Kritičarka Večernjeg lista o glumcima kaže kako su se „odlično (..) snašli u tipiziranim likovima koje su vješto kreirali te istovremeno pokazali pjevačke pa i plesačke sposobnosti“. I svi ostali akteri predstave svoj su posao odlično obavili: „Ostali elementi predstave redom su joj išli u korist, od svjetlucave trash scene koja naglašava težnju za lakom zabavom (Ozren Bakotić) do kostima prikladnih karakterima (Sonja Obradović) te svjetla Srđana Barbarića i zvuka Tomislava Luetića“, piše u Slobodnoj Dalmaciji.

Sve se kritike slažu u tome da je Gordana... predstava koja ima svjetlu budućnost na kazališnoj pozornici, pa tako u  Večernjem možemo pročitati kako je: „riječ (...) o pomalo neobičnoj, otkvačenoj, šarmantnoj i ležernoj predstavi koja će se, premda je rađena za 'ljetno izdanje', uvjereni smo, naći na repertoaru splitskog teatra u sljedećoj sezoni i puniti gledalište.“