Ispod površine ove smiješne priče pisane u maniri 'harmsovskog' humora zapravo se krije tragikomična priča o poremećenim vrijednostima današnjice, osamljenosti i otuđenosti. To je priča o čovjeku koji je imao sve, a nije imao ništa. Naprosto se prerano zatekao u krizi srednjih godina i odlučio okrenuti leđa društvu, nametnutim društvenim normama i zbilja pokušati sebe natjerati da pronađe odgovor na pitanje – gdje je i što je zapravo moje mjesto pod suncem?

Olja Lozica, jedna od najintrigantnijih mladih kazališnih autorica u Hrvatskoj - dramaturginja, spisateljica, redateljica – za sebe jednostavno kaže da se bavi kazalištem i osjeća kao kazališna istraživačica. “Prasac koji gleda u sunce” upravo je plod takvoga istraživanja. To nije dječja predstava, iako naslov može asocirati suprotno. Dapače. Riječ je o drami s elementima smijeha i tuge koji neprestano titraju jedan pored drugog. “Prasac kji gleda u sunce” je jedan tata kojega tako u jednom trenutku nazove njegova devetogodišnja kći. On je i muž i sin koji napušta svoju obitelj i odlazi živjeti na usamljeno mjestu u blizini mora, kako bi sam sa sobom pokušao doći do pročišćenja u odnosu na ono što se oko njega događa. Sama radnja komada prati hodočašćenje familije na taj otok, koji oni u početku doživljavaju kao njegov hir, a onda s vremenom shvaćaju kako je to zapravo ozbiljan problem i kako on stvarno nema nikakvu nakanu vratiti se kući...

Autorica / redateljica Olja Lozica

Scenograf Marin Gozze

Kostimograf Mario Leko

Skladateljica Paola Dražić Zekić

Zdeslav Čotić, Gracija Filipović, Helena Kovačić, Mirej Stanić, Boris Matić i Alen Čelić