Wilhelm Stenhammar Tri fantazije, op. 11. (1895)Molto appassionato / Dolce scherzando / Molto espressivo e con intimissimo sentimento
Ferenc Liszt Balada br. 2 . u h-molu (1853)
Wilhelm Stenhammar Sonata u As-Duru, op. 12. (1895)Moderato, quasi andante / Molto vivace / Lento e mesto / Allegro (Finale)
Cassandra Wyss mlada je pijanistica iz Liechtensteina čija je životna punoljetnost lani i umjetnički proslavljena prvim CD-om na kojemu interpretira djela švedskog skladatelja, pijanista i dirigenta Wilhelma Stenhammara. Snimljen za berlinsku glazbenu tvrtku Capriccio u studenom 2011. CD se na svjetskom tržištu pojavljuje u svibnju 2012. pa je njen splitski recital ujedno i promocija samog CD-a.
Osim kao solistica, Cassandra Wyss često nastupa i u duetu s francuskim pijanistom Jeanom Lemaireom koji je ujedno i njen korepetitor. Studij klavira na Mozarteumu u Salzburgu započela je 2008. kao učenica Karl-Heinza Kämmerlinga, da bi kasnije studirati nastavila u klasi američkog pijanista Stana Forda.
Danas je Cassandra zapaženo pijanističko ime koje puni koncertne podije Europe i Kine, bilježeći visoko ocijenjene nastupe na brojnim festivalima te surađujući ne samo s kolegama iz svijeta glazbe, nego i s umjetnicima iz drugih područja. Tako Cassandra kao pijanistica predstavlja Liechtenstein na svjetskoj EXPO izložbi 2010. u Shanghaiju, a 2011. pod vodstvom poznatog njemačkog komičara Herberta Feuersteina oduševljava kritiku i publiku Mozart festivala u Würzburgu. Na tom festivalu nastupit će i ove godine zajedno s Komornom orkestrom iz Bremena i to s Koncertom za klavir u A-Duru, br. 23. KV 488.
Pijanističku karijeru Cassandra je započela još kao trinaestogodišnjakinja i to Bachovim koncertom za klavir u f-molu (BWV 1056) kojega je sa Zagrebačkim solistima pod ravnanjem Bore Martinića izvela prvo u Hrvatskoj (Čakovec), a potom i u Liechtensteinu.
Komornoj glazbi Cassandra se intenzivnije posvećuje od 2009. izvodeći u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Liechtensteinu brojna djela za dva klavira, a značajan dio 2012. godine posvećen je njenim nastupima s mladim korejskim baritonom Byeong-in Parkom i interpretacijama Schubertovih skladbi.
Brojni glazbeni interesi Cassandre Wyss posljednjih godina očituju se i u pripremama za vokalnu solističku karijeru. Pjevanju je podučava čuveni meksički tenor Francisco Araiza, a kazališnoj glumi Peter Arens, pripremajući je za ulogu Zerline u Mozartovom Don Giovanniju polovicom 2013. godine.
Kao dobitnica brojnih nagrada na klavirskim, komornim i vokalnim natjecanjima Cassandra Wyss je i stipendistica najpoznatije nacionalne zaklade SIAA (Sic itur ad astra).
Carl Wilhelm Eugen Stenhammar (1871 – 1927) jedan je od najpoznatijih švedskih skladatelja, pijanista i dirigenata koji je ukupnim glazbenim djelovanjem u vlastitoj zemlji iznimno snažno obilježio kako kraj devetnaestog tako i početak dvadesetog stoljeća. U početku komponira pod snažnim romantičkim utjecajima Liszta, Brahmsa, Wagnera i osobito Brucknera; slijedi razdoblje pod utjecajem bečkih klasičara, da bi se kasnije približio nordijskom stilu bliskom Carlu Nielsenu i Jeanu Sibeliusu. Obje kompozicije za klavir koje izvodi Cassndra Wyss pripadaju prvom, “romantičkom“ razdoblju Stenhammarova stvaralaštva. Naime, njegova nova stilska traganja, vodila su ga i novim glazbenim formama, pa Stenhammara u dvadesetom stoljeću susrećemo kao skladatelja simfonija, klavirskih koncerata, opera, kantata i nadasve zanimljivih gudačkih kvarteta, a klaviru se vratio još samo jednom, skladajući ponovo za taj instrument pet komada pod nazivom Kasno ljeto tek 1914. godine.
Ferenc Liszt (1811 - 1886) osim što je u glazbenoj povijesti ostao jednim od najvećih pijanista i skladatelja za klavir, on je je i jedno i drugo još više bio i za samoga Stenhammara. Uz Lisztove etide i rapsodije (npr. mađarsku ili španjolsku), Cassandra Wyss najčešće izvodi upravo Baladu br. 2, skladbu nekoliko godina udaljenu od završetka Lisztove najintenzivnije pijanističke karijere, kojom on već svjedoči punu skladateljsku zrelost, a vjerojatno i brojne od razloga zbog kojih ga je i Stenhammar smatrao vrijednim bezrezervnog pijanističkog i kompozitorskog divljenja.