„Peer, ti lažeš!“ Tim riječima Gyntove majke počinje drama Peer Gynt Henrika Ibsena, norveškoga, ali i najvećega nordijskoga dramatičara, praizvedena je u Oslu (nekadašnja Kristijanija) 1867. uz glazbu koju je skladao Edward Grieg. Glavni je junak Peer, sin nekada bogatog i uglednog trgovca Jona Gynta, koji je postao pijanac i izgubio sav svoj novac te ostavio Peera i njegovu majku da žive u siromaštvu. Peer želi nadoknaditi ono što mu je otac propio, a sam se gubi u besposličarenju i sanjarenju. Svoju junačku karijeru, Peer započinje tako da pijan otima mladu na svadbi. Potom, kao bjegunac od zakona, luta norveškom divljinom, a poslije i cijelim svijetom. Nad njegovim životom nadvijen je duh majke koji ga progoni cijeloga života, pa čak i nakon njezine smrti u trećem činu, gdje majka Ase ozarena na samrti prati Peerove maštarije. Krevet se pretvara u sanjke, a pospani mačak u konja: Peer vozi majku na pir u bajnu palaču Soria - Moria . Peer Gynt persiflaža je norveškoga mita, odnosno, usmenoknjiževne tradicije: riječ je o istodobno romantično šarolikom komadu koji je i satirički razoran. Pun je reminiscencija iz djetinjstva i folklora, a u Peerovoj potrazi za istinitim samim sobom izuzev Skandinavaca ovu su dramu prepoznali kao kanonsko djelo na svim važnim svjetskim pozornicama. Ova Ibsenova petočinka filozofska je , a opet neumoljivo uvjerljiva i univerzalna drama o strahu od smrti.

Riječ dramaturga

U ogledalu Peera Gynta

Peer Gynt nesumnjivo spada u klasike svjetske dramske književnosti, u velike dramske izazove koji propituju zrelost ansambla i kazališta koja ga stavljaju na repertoar. Pa ipak, paradoksalno, u 120 godina kazališta koji danas nozi naziv HNK u Splitu ova Ibsenova drama nikad nije izvođena, viđena je samo jednom, kao gostovanje!

Drama o potrazi čovjeka za smislom postojanja, o borbi dobra i zla, karnalnog i duhovnog u čovjeku, o ljudskom nemiru koji goni pripadnika ljudskog roda uvijek dalje, u nova istraživanja, izuzetno je složen komad. Rijetko se u svjetskoj dramskoj literaturi nalazi tako bremenit klasik u kojem se metafizičko prepliće s mitom, legendom, mistikom, ali i ljudskom strašću, seksualnošću, zaigranim ludizmom, humorom i pučkim tradicionalnim elementima. Iako je riječ o zreloj drami koja sintetizira cijelu životnu filozofiju Ibsen nije imao ni četrdeset godina kad ju je napisao, pa se, možda baš zbog tog mladenačkog zanosa, Peer Gynt u svom postromantičarskom ludizmu opire žanrovskoj definiciji. On ima elemente moraliteta, tragedije, poeme, epska dimenzija mu nije strana, dok je s druge strane protkan narodnom legendom, satirom i grubim pučkim humorom. A opet, tako šarolik savršeno je dramski konzistentan, promišljen i dorađen u fascinantnu dramsku cjelinu.

Peer Gynt je ogledalo u kojem se ogleda naslovni junak, ali i oni u publici. Međutim, ne gledamo svi istu sliku, ogledalo ne nudi uvijek realni prizor, često vidimo ono što želimo prepoznati kao sebe same. Zato u ovoj produkciji imamo čak tri glumca u naslovnoj ulozi, a pri tom oni ne služe da bi kronološki pratili put norveškog anti-junaka od rane mladosti do smrti. Oni su uvijek prisutni, jedan drugom su sjećanje na prošlost, ali i mogućnost budućnosti, onoga što ih tek čeka. Sve kroz što Peer prolazi, svi bitni ljudi, živi ili mrtvi koje sreće u sebi sadrže i dio njega samog, dio kojega treba prepoznati. Zato Peer iz sadašnjosti, kao u vremenskom ogledalu, ima trenutke susreta sa samim sobom, jer onaj drugi ON može biti i kralj trollova i ljevač pucadi i svijač. Sve strane ljudske prirode su u nama, dobre kao i loše, stvar osobnog izbora je što ćemo odabrati, a što će se na kraju definirati kao naš život. Budi svoj, budi sam sebi dosta, manifestacije su krajnje samoživosti koju naslovni junak često promovira kao vrhovno životno načelo i svoj osobni manifest. Ipak, biti svoj ne znači raditi ono što želimo, biti svoj može se biti i na druge, često oprečne načine o čemu svjedoči Solveig, žena koja ga cijelog života čeka. Ona je kontrapunkt, još jedno ja samog naslovnog junaka, ona koja u životnom porazu kojega Peer doživljava nudi jedino sigurno mjesto, sklonište u kojem njegov križ umjesto patnje postaje katarza.

Ova filozofska i moralna dramska rasprava ipak ni u jednom trenutku ne tone u moraliziranje, niti zaboravlja dinamiku dramske priče. Svijet je u ovoj produkciji pozornica na kojoj svi igramo razne uloge, a ishod je uvijek neizvjestan. Često se pokaže da naizgled najnebitniji životni epizodist ima veći značaj od nekih koji su uvjereni da su veliki. U to se na kraju uvjerava i Peer Gynt koji uživa u svojoj važnosti, da bi se, prolazeći kroz završne scene drame svog života, čistilište, shvatio da su naizgled sasvim male stvari zapravo najbitnije. Novac, moć, kraljevske krune ne zbrajaju se u završnom računu, ostaje samo gola ljudskost

Ova produkcija ne pokušava ponuditi odgovor na složena pitanja koja drama postavlja. Ti su odgovori u vama koji sjedite u publici i vidite se u ogledalu koje vam nudi prvi Peer Gynt na splitskoj sceni.

Jasen Boko

Prijevod Tomislav Ladan

Redatelj Goran Golovko

Dramaturg Jasen Boko

Scenograf Tihomir Snitko

Kostimografkinja Marija Žarak

Scenski pokret Alen Čelić

Skladatelj Gordan Tudor

Oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović

Oblikovatelj tona Tomislav Luetić

Jezična savjetnica Jagoda Granić

Suradnik redatelja Nikola Šimić

Suradnica kostimografkinje Viktorija Dajčbauer

Peer Gynt, Starac iz Dovrea (kralj trolova) Trpimir Jurkić

Peer Gynt, Begriffenfeldt, Starac iz Dovrea Goran Marković

Peer Gynt, Begriffenfeldt, Ljevač pucadi Marko Petrić

Aase (Peerova majka), Marokanka, Normalna, Žena na pogrebu Anastasija Jankovska

Solveig Jelena Posavec Tušek

Solveigin otac, Dvorski trol, Trumpeterstraale, Fellah, Svećenik Nenad Srdelić

Solveigina majka, Žena u zelenom, Marokanka, Normalna, Žena na pogrebu Tajana Jovanović

Seljak iz Haeggstada, Trol, Her Von Eberkopf, Marokanac, Husein, Nepoznati putnik (Mršavac) Nikša Arčanin

Kovač Aslak, Čovjek, Trol, Master Cotton, Huhu, Brodski kuhar, Čovjek na pogrebu Pere Eranović

Mladoženja, Trol, Peerov sin, Marokanac, Normalni, Mornar na straži, Čovjek na pogrebu Bojan Brajčić

Mladoženjin otac, Drugi čovjek, Trol, Monsieur Ballon, Marokanac, Normalni, Kapetan, Čovjek na pogrebu Marjan Nejašmić Banić

Ingrid, Trolska djevica, Marokanka, Normalna, Žena na pogrebu Sara Ivelić

Djevojka, Prva planinska djevojka, Trolska djevica, Kmetova žena, Marokanka, Normalna, Žena na pogrebu Petra Z. Kovačić

Djevojka, Druga planinska djevojka, Trolska djevica, Anitra, Normalna, Žena na pogrebu Petra M. Kovačić

Helga, Trolska djevica, Marokanka, Normalna, Žena na pogrebu Lara Živolić

Djevojka, Treća planinska djevojka, Trolska djevica, Marokanka, Normalna, Žena na pogrebu Zorana Kačić