„(...) ponekad ljubav ne vrijedi ništa. Baš ništa. I reći ću vam još samo ovo. Sve što ima veze s drugom stranom, baš nikad nije lijepo. Razumijete?” – govori Starica u drami Tomislava Zajeca, drami koja se otvara scenom agresije, premlaćivanjem Humanitarca. Scena je praćena Staričinim monologom o samotnosti umiranja, o gotovo izvantjelesnom iskustvu osvješćivanja samog trenutka smrti.