Po mnogima tek s Nabuccom opera postaje umjetnost popularna i u najširim narodnim slojevima. Mjeri li se ta popularnost “metrom“ naše sredine, onda toj tvrdnji treba još samo dodati da za izvođenje Nabucca nema primjerenije pozornice od splitskog Peristila. Verdi je Nabucca skladao s 28 godina. Bila je to njegova istinska životna i profesionalna prekretnica, te se amblematskima smatraju njegove riječi upućene izdavaču Giuliju Ricordiju: "S ovom je operom počela moja karijera". Uistinu, mladi je Verdi, nakon što mu prve dvije opere nisu polučile uspjeh kojem se nadao te nakon osobnih tragedija kada su mu u tek nekoliko godina umrli dvoje djece i žena, zapao u životnu i kreativnu depresiju. I tada, na narudžbu milanske Scale, piše Nabucca koji ga lansira u orbitu kao novu, a uskoro će se pokazati i najveću svih vremena, zvijezdu opernog neba. Glazbena priča o tragediji židovskog naroda u vrijeme babilonskog kralja Nabukodonosora poklopila se s aktualnim sudbonosnim političkim previranjima vezanim za ujedinjenje Italije. Verdi je Italiji donio glazbu koja je izrazila strast i žudnju nacije za ujedinjenjem i postala važan dio talijanskog nacionalnog identiteta. No, vrijeme je pokazalo da je Nabucco mnogo više od agitacijske drame i opera do današnjih dana uživa nepodijeljenu globalnu popularnost.