Naše obitelji između zbilje i samoobmanjivanja Obiteljski odnosi narušeni pojavom bolesti, tema su ove drame čija je praizvedba u produkciji Zekaema i režiji Janusza Kice prije nekoliko godina osvojila desetke nagrada. Tekst se bavi odbijanjem svih članova da prihvate živote nepredvidivosti. Njihova krhka bića slamaju se pred bolešću, koja je izvan njihove moći, a pojedinačni egoizmi obitelji kao temeljne jedinice društva oko sebe šire koncentrične krugove beznađa i samosažaljenja umjesto suosjećanja i ljubavi za bližnjeg.
Drama “Moj sin samo malo sporije hoda” Ivora Martinića praizvedena je 26. studenog 2011. godine u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) u režiji Janusza Kice. Predstava je gostovala na brojnim kazališnim festivalima u regiji i na njima pobrala mnoge nagrade. Na 22. Marulićevim danima osvojila je četiri, na 19. Medjunarodnom festivalu malih scena u Rijeci šest priznanja, a isto toliko i na 35. Danima satire Fadila Hadžića. Na 52. Sarajevskom MESS-u Ivoru Martiniću je dodeljen Zlatni lovorov vijenac za najbolji dramski tekst. Martinićev je tekst 2012. dobio Nagradu hrvatskog glumišta kao najbolji praizvedeni suvremeni dramski tekst.
“Moj sin samo sporije hoda” postigao je za kratko vrijeme veliki uspjeh, osvojio više od dvadeset nagrada, te tako postao jedan od najnagrađivanijih projekata hrvatskog kazališta.
Riječ redateljaNemogućnost da prihvatimo bolest i različitost bližnjih, dovodi nas u raskorak između samoobmanjivanja i realnosti. Porodica u drami Ivora Martinića „Moj sin samo malo sporije hoda“, suočava se sa distrofijom, demencijom, homoseksualnošću, a njeni članovi, rastrzani između onoga što žele da neko bude i onoga što taj neko jeste, zapadaju u stanje samosažaljenja i povezuju se sa osećanjem prolaznosti i neostvarenosti. Takav egoizam uzrokuje da ne čuju jedni druge i čini ih nesposobnim da iskažu ljubav koju nose u sebi.Predrag Stojmenović
„Mladi dramski pisac Ivor Martinić zasjao je prije dvije godine na regionalnom kazališnom nebu i otada sjaji sve jače. Njegove drame jednostavno i lucidno pogađaju traume današnjice: sumorne atmosfere i škrtih dijaloga, otkrivaju bolna mjesta međuljudskih odnosa, nefunkcionalnih obitelji i nas samih, već obamrlih od egzistencijalnih nedaća i psihosocijalnih košmara“. Bojan Munjin, Novosti
„Riječ je o izuzetnom scenskom djelu u kojem su svi segmenti sjedinjeni u jedinstveni redateljski, glumački i vizualni izričaj čime je ostvarena dinamična, uzbudljiva, homogena i emotivno nabijena predstava koja na izravan način, kapilarno upisan u snažan Martinićev tekst, kroz kompleksne odnose u disfunkcionalnoj obitelji“ Iz obrazloženja žirija Međunarodnog festivala malih scena u Rijeci
Redatelj Predrag Stojmenović
Scenografkinja Irena Kukrić
Kostimografkinja Dragica Laušević
Izbor muzike Predrag Stojmenović
Jezična adaptacija Maša Stokić
Asistentica reditelja Milica Gojković
Asistentica scenografa Milica Ivković
Organizator Srđan Obrenović
Mia Milena Pavlović Čučilović
Branko Miloš Biković
Robert Dejan Matić Mata
Doris Jelisaveta Orašanin
Ana Vesna Čipčić
Oliver Srđan Dedić
Rita Milica Zarić
Mihael Ivan Tomić
Sara Anja Alač
Tin Vladan Milić