Kroz lik istinoljubive svađalice, Alcestea, Moliѐre problematizira ljudsku nemoć da odoli velikom izazovu istine, propitujući mjesto gdje se susreću mizantropija i iskrenost, te pokušavajući utvrditi krajnje ishode osobne dosljednosti.

Torbica se režijom nije slijepo držao originala, a djelo postepeno iz komedije prerasta u tragediju u kojoj frenetičnu završnicu svi dočekuju kao gubitnici. Alceste kao društveni idiot dosljedno ne pristaje na spasonosni kompromis, a Torbica inzistirajući na nemogućnosti pozicije mizantropa u društvenom okruženju prožetim licemjerjem vodi svog glavnog junaka u samoizolaciju. Odmakom od neobavezne društvene komedije Torbičin je Mizantrop rafinirani povratak preciznim i aktualnim pitanjima, s punokrvnim glumačkim ostvarenjima.