PROGRAM

J. S. Bach: Partita br. 1 u B-Duru, BWV 825
Preludij
 Allemande
Corrente
Sarabande
Menuet I, Menuet 
Giga

F. Chopin: Nokturni, op. 55
br. 1 u f-molu
br. 2 u Es-Duru

Sonata br. 3 u h-molu, op. 58 
Allegro Maestoso
Scherzo Molto Vivace
Largo
Finale Presto, non tanto

Marina Ivanova rođena je u Moskvi. Završila je glazbenu školu Gnesine (1998.) u klasi prof. L. Leviante, glazbeni koledž pri Moskovskom Konzervatoriju (2002.) i Državni Moskovski Konzervatorij Čajkovski (2008.) u klasi prof. I. Osipove (klavir), prof. G. Brikine (korepeticija) i prof. T. Alihanova (komorna glazba). Nagrađivana je na raznim pijanističkim natjecanjima kao što su Les jeunes talentes u Aix-en-Provence (Francuska, 1996.), Klasična baština u Moskvi (1999.), J. S. Bach u Saarbrückenu (Njemačka, 2001.).

Pohađala je seminare kod prof. L. Naumova, V. Gornostaeve, V. Meržanova, T .Zelikmane, E. Monaszona (Rusija), E. Golandske (SAD), A. Olande (Danska), W. Blanckenheima (Njemačka), M. Hughesa, P. Gulde (Austrija), B. Canino (Italija), I. Prunyi (Mađarska).

Izvodila je solo recitale i koncerte komorne glazbe po Rusiji, Hrvatskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Svirala je u ansamblu s violinisticom E. Epshtein, violončelistom M. Karuzom, flautisticom S. Careddu. Od 2010. godine živi u Splitu, a od 2011.godine radi kao vanjski korepetitor na Umjetničkoj Akademije. Godine 2017. primljena je u stalni radni odnos.

Godine 2013. dobila je nagradu kao najbolji korepetitor na natjecanju "Vinko Lesić". Kao korepetitor radila je na seminarima Summer con spirito u Trogiru, Winter con spirito u Vinkovcima, na Ljetnima školama u Kaštelama i u Pučišćima, na Danima flaute u Splitu. Surađivala je s renomiranim glazbenicima kao što su: E. Epshtein, D. Schwarzberg (violina), P. Veličković (viola), M. Karuza, O. Mandozzi (violončelo), R. Leone (piccolo), M. Grahek, M. Zupan, H. Schmeiser, S. Careddu (flauta). Godine 2015. održala je seminar za korepetitore u glazbenoj školi Josipa Runjanina u Vinkovcima, a 2020. godine ciklus od pet koncerta-predavanja Skladatelji-djeci u splitskoj umjetničkoj galeriji Studio 21.

Bach: Partita br. 1

Šest partita (talijanskih suita) za čembalo nastavljaju niz od šest francuskih i šest engleskih suita. Barokna forma suite sastavljena je od četiri obavezna plesa različitog europskog porijekla. Partite još imaju uvodni stavak (nije plesnog karaktera) i jedan ples prije zadnjeg stavka.

Prva Partita u B-Duru jako je svijetla i prozračna. Otvara je kratki Preludij polifonog karaktera, gdje se tema naizmjenice pojavljuje u gornjim i donjim glasovima. Allemande je ples njemačkog porijekla (i sama riječ znači "njemački"), umjerenog tempa. Idući ples, ovisno o karakteru, može se zvati Courante (francuski ples) ili Corrente (talijanski ples). Courante je teži, sporiji, s posebnim naglascima; Corrente je lakši, brži, gotovo leteći. Ovdje se Bach prepušta talijanskoj vrsti plesa. Sarabanda je lirski centar suite. To je španjolski ples koji Bach pretvara u filozofsku meditaciju. Menuet je dvorski ples koji ovdje teče prilično lagano, čak i šaljivo. Menuet II oponaša zvučanje narodnih puhačkih instrumenata. I na kraju Gigue – engleski ples (ples engleskih mornara) u kojem Bach također pokazuje smisao za humor prisiljavajući lijevu ruku da istodobno izvodi priču dvaju likova.

Chopin: Nokturni, op. 55

Riječ nokturno znači: noćna skladba, noćna muzika. Nokturna su se već pojavljivala kod Mozarta i Beethovena, ali klasični nokturno za klavir pojavljuje se početkom 19. st. kod irskog skladatelja Johna Fielda. Chopin je cijeli život pisao nokturna pretvorivši ih u bogato razvijene skladbe u kojima se odražavaju i slike prirode i različita psihološka stanja i drame, pa i tragedije. Ova nokturna (op. 55) pripadaju kasnom periodu njegova stvaralaštva. 

Nokturno u f-molu ima vrlo tragičan karakter: srednji dio stoji u snažnom kontrastu s početkom i krajem, ali psihološki je povezan s njima – u njemu je razlog tuge i tjeskobe u glavnoj temi. Posebno nadahnuta koda nas kroz 20 taktova provodi od tuge prema očaju do konačnog smirenja i prosvjetljenja. Drugi nokturno svjetluca svim mogućim ljubavnim nijansama; u njemu su pomiješani i radost i tuga i ushićenost i bol – tu se harmonije stalno prelijevaju iz dura u mol i natrag.

Chopin: Sonata br. 3, op. 58

Treća sonata također pripada kasnijem periodu Chopinovog stvaralaštva. Ovo je uistinu monumentalno djelo u kojem Chopin prikazuje pobjedu duha nad bolom i jadom života. Prvi stavak Allegro Maestoso (svečano i dostojanstveno) otvara se temom upravo takvog karaktera, ali onda krene borba malih fraza različitog karaktera dok se ne pojavi druga tema kao neka božanstvena pojava koja nosi svjetlo, utjehu i ljubav. Suprotstavljanje borbe, protesta i utjehe i mira nastavlja se u srednjem dijelu stavka i u reprizi. Drugi stavak Scherzo predstavlja neki odmor između borbenog prvog stavka i onoga što slijedi. Treći stavak je napisan u najsporijem tempu (Largo): on već nagovještava spora intermezza Brahmsa i spore stavke Mahlerovih simfonija. To je sada beskonačna meditacija čovjeka koji je puno proživio te se izdigao iznad svojih patnji. Finale nastavlja borbu iz prvog stavka. Glavna tema, bolna i očajna, izmjenjuje se s pobjedničkim i zanosnim epizodama. Na kraju dolazi koda u kojoj se slavi pobjeda svjetla.