Marija Stuart, psihološko povijesna tragedija, praizvedena je u Weimaru 1801., a hrvatsku je praizvedbu doživjela 1863. u Zagrebu u prijevodu Spire Dimitrovića Kotaranina. Godine 1928. izvedena je u novome prijevodu Milana Begovića.U HNK u Varaždinu, ovo klasično djelo njemačke književnosti igra se prvi put u suvremenom prijevodu Trude Stamać posebno naručenom za ovu izvedbu.„Virtuozno građena analitička drama poprište je političkih spletki i individualnih sukoba strasti i savjesti sa središtem u sukobu dviju kraljica, Elizabete engleske i Marije Stuart, koje doživljavaju svoju dramu noseći svaka svoju istinu i svoju krivicu.“ (Viktor Žmegač)Ova velika Schillerova drama poslužila je i kao temelj za istoimenu Donizzetijevu operu (1834). Ni danas ne silazi sa svjetskih kazališnih pozornica te je stalni dio repertoara njemačkoga jezičnog područja, ali i Češke, Poljske, Mađarske, Slovačke i dr.

Riječ redatelja

Pred točno deset godina, u Teatru &TD postavljao sam Top Girls, Carvil Churchill tu izrazito žensku dramu u kojoj nema ni jednog muškog lika. Neki izvodi u svezi s tom predstavom i njen uspjeh kojeg je prekinula tragična smrt Ene Begović, naveli su me na pomisao da nastavim sa ženskim temama. Tu mi se ukazala Schillerova Maria Stuart, ta zaista ženska drama. Uzeo sam postojeći prijevod Milana Begovića i počeo kopkati. Imao sam neke zamisli da Maria Stuart bude nastavak Top Girls ili barem njenog prvog čina. Promjene u vodstvu &TD-a, a i neke opće promjene, otklonile su te zamisli. Maria Stuart je i dalje tinjala, kad mi je mama Jasna Jakovljević predložila da nešto radim u Varaždinskom kazalištu izronila je opet na površinu. Prilagoditi zamisao varaždinskoj pozornici i nije bilo teško. Počeo sam je zamišljati za pozornicu &TD-a. Nikada mi se Maria Stuart nije ukazala u spektakulamosti, kao velika predstava s brojnim ansamblom, već naprotiv, u krajnjoj sažetosti.Maria Stuart je zacijelo od svih Schillerovih drama najmodernija. Ako se uklone oplate velike literarnosti i šarolikost velike drame, ostaje bit posve moderna. I na razini žudnje, emocije, seksualnosti, i na razini politike. Tu je sukob dvaju izgleda ženskosti. S jedne strane ženskost koja se silovito iskazuje i žudnja koja se troši, kako bi rekao Camus u Kaliguli "do sagorijenja", uz žrtvovanje svega što se može žrtvovati, vlasti, krune, prijestolja, pa i života, na drugoj ženskost koja vrije u mutnim prostorima potisnute žudnje, koja se žrtvuje vlasti,, moći, prijestolju i koja tako potisnuta ali neugašena izaziva spletove teških i smrtonosnih neuroza. Na razini politike tu je sve što borba za vlast i za položaj u i oko vlasti sadrži: spletke, intrige, podmetanja, prevrtljivosti, prijetvornosti, izdaje. Kada se te dvije razine pomiješaju, kada njihove motivacije zaigraju igru u istom prostoru, nastaje zaista paklenska drama. Ali drama koja usprkos svemu ne odustaje od okomice, od nade iskupljenja, od milosti.

Petar Selem

Redatelj Petar Selem

Tekst prevela Truda StamaćDramaturginja Lana ŠarićScenograf Marin GozzeKostimografkinja Danica DedijerSkladatelj Darko HajsekScenski pokret Snježana Abramović MilkovićAsistentica redatelja Jagoda Kralj Novak

Elizabeta, kraljica Engleske Hana HegedušićMarija Stuart, kraljica Škotske Leona ParaminskiRobert Dudley, grof od Leicestera Janko Popović VolarićWilhelm Cecil, barun od Burleigha Ivica PucarAmais Paulet, vitez, Marijin čuvar Mijo PavelkoMortimer, Pauletov nećak Goran KošiHanna Kennedy, Marijina dadilja Jagoda Kralj NovakWilhelm Davison, državni tajnik Zvonko ZečevićGrof Aubespine, francuski poslanik Darko PlovanićČasnik tjelesne straže Matija KezelePomoćnik viteza Pauleta Zdenko Brlek