Kako život odvija se u staračkom domu. Tamo nas spreme ili se spremimo u tzv. trećoj životnoj dobi. Na tom dijelu svoga krivudavoga meandra rijeka života očekuje ušće iza svakog zavoja. Tu su posljednji slapovi i posljednja jezera u našem slatkovodnom koritu izdubljenom veličanstvenim zakonom gravitacije. I to uopće nije depresivan tijek. Dapače! Tamo se i voli i vodi ljubav, i svađa se i miri, čak i tulumari. I tamo se živi. Delikatni detalji takvog života u ovoj sjajnoj drami Nine Mitrović, izazivat će vam katarzični koktel smijeha i suza. To je dragocjen smijeh jer pobjeđuje strah od zloglasnog konačišta starosti. I te suze su korisne. One natapaju usahle njive naših inhibicija. Smijat ćete se od tuge i plakati od smijeha. Sjetit ćete se svojih roditelja i svoje djece i sebe i svoje uloge u priredbi života.

Prvaci hrvatskog glumišta - Biserka Ipša, Siniša Popović, Vinko Kraljević i Ecija Ojdanić, u režiji Ivana Lea Leme i produkciji Kazališta Moruzgva, dat će vam odgovor na pitanje kako život. A taj odgovor nije dijagnoza, već lijek s jasnim uputama o mjerama opreza i kontraindikacijama.

Btw, kako život?

U maniri intimističke tragikomedije Mitrović gradi četvero živih likova čiji jezik i šale uvjerljivo odgovaraju njihovoj dobi. Njezini su likovi stari u vremenu koje se trudi tu starost sakriti. Neki su i dovoljno mladi, ali misle da su prestari. Emocionalno su slojeviti u posvemašnjoj praznini digitalnog doba. No, ono što ih čini bliskima današnjici jest zajednički osjećaj usamljenosti i žaljenja za propuštenim prilikama. 

(Anđela Vidović, Arteist)