Znameniti ep  Marka Marulića „Judita“  najstarije je umjetničko književno djelo  napisano na  hrvatskom jeziku, kamen temeljac hrvatske književnosti.  Završen je 1501.god, a prvi je put tiskan u Veneciji  1521, prije točno 500 godina.  Preveden je od tada na mnoge svjetske jezike.

Ep je alegorijski prikaz poznate starozavjetne priče o židovskoj junakinji Juditi koja svojom hrabrošću spašava rodni grad Betuliju od asirsko – babilonske opsade. Judita je mlada i pobožna udovica. Nadahnuta vjerom i vođena srcem odlazi u asirski logor, ljepotom i rječitošću zavede moćnog generala Holoferna te mu nakon pijane noći odsiječe glavu njegovim vlastitim mačem.

Povijesne okolnosti nastanka epa nisu jednostavne. Split se nalazi u turskoj opsadi, neprijatelji su nadomak gradu, a stanovništvo je u strahu. Vjeruje se da je Marulić htio ovom pripoviješću podignuti moral svojih sugrađana, inspirirati ih na zajedništvo i otpor. Zato ju je i napisao na govornom jeziku, da dopre do što više čitatelja.

Marulićev spjev neosporno je književno remek-djelo, slojevito,  poetski snažno, jezično bogato, raskošno u opisima,  živo u dinamici događanja koje vješto upotpunjuje moralnim poukama i dubokim uvidima o ljudskoj naravi i prolaznosti života. Iznimni ritam i melodioznost jezika uspješno prenose poruku srcu, čak i današnjim uhom, nenaviklim na starinske riječi.

Pokušali smo ovom predstavom izgraditi most od davne idilične zemlje Betulije, tamo negdje 700 godina prije Krista, preko renesansnog i nešto pitomijeg Splita od ovog današnjeg, pa sve do naših vremena brzine, površnosti i upitnih sustava vrijednosti.

U kojem god se gradu i stoljeću našli ljudi su, čini se, uvijek isti. To nam kaže Marulić. Što Judita može dati novim generacijama? Može li nas i čime nadahnuti,  ispuniti nam srce, navesti da zastanemo barem na trenutak i pogledamo u sebe umjesto u vanjski sjaj?

Mladi glumci i glazbenici u ovoj predstavi najzaslužniji su za atmosferu kojom je prožeta, ispunili su je nesebično i zdušno do kraja svojom ljepotom i energijom. Jezik prošlosti nije im u tome bio nikakva prepreka.

O tome koliko su dotaknuti i inspirirani Juditom govore njihove vlastite riječi:

„Judita je sinonim za snagu, vjeru, hrabrost i ustrajnost.“

„Judita zna trpjeti, trenutak po trenutak.“

„Hrabra, snažna i neovisna žena.“

„Napravila je nešto za što nije ni slutila da će ikada biti sposobna i kadra.“

„Judita ima snagu da se bori za opće dobro, bez obzira što joj put do tog cilja nije nimalo ugodan.“

„Judita je svaka žena. Ona je ženski princip.“

„Oličenje cjelovitosti i ženske snage. Seksualnost, duhovnost, mudrost, usmjerenost općem dobru.“

„Juditina ljubav je najčišća od svih. Ona je majka naših majki.“

„Ženski Mojsije. Umjesto štapa ona ima mač.“

„Juditina vjera je silna. Bog je njena istina. Hrabro srce njena snaga..“

„Judita jest.“