U očekivano inventivnoj redateljskoj interpretaciji Marija Kovača i pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića, Pagliacci na scenu donosi motive tipične za razdoblje nastanka: likovi od krvi i mesa iz nižih društvenih slojeva, čije su patnje stvarne, nerijetko i krvave, u naturalističkoj maniri obračunavaju se jedni s drugima. Crpeći inspiraciju iz uspomene na stvarni zločin, Leoncavallo je smjestio priču o ljubomori, nevjeri i ubojstvu među putujuću družinu glumaca te stvorio dramsku i emocionalnu igru "teatra u teatru". Upravo slavna arija "Vesti la giubba" koju pjeva tragični Canio proslavila je neke od najvećih imena operne povijesti.