Riječ je o adaptaciji i nadogradnji predstave inicijalno rađene za šest barcelonskih i šest madridskih plesača čije su izvedbe osvojila srca kritike te brojne nagrade od kojih se posebno izdvaja španjolska nacionalna nagrada za izvedbene umjetnosti MAX. Ovog puta, šest zagrebačkih i šest ljubljanskih plesača posvećuje se zajedničkom plesu i vraća svevremenskoj Ravelovoj partituri.
"Moj rad kombinira matematičke strukture s osjetilnim intenzitetom. Volim komponirati formalne arhitekture tijela koje dopuštaju emocijama da pršte. Volim istraživati male varijacije i detalje unutar ponavljanja, gledati ritmičke mogućnosti jednostavnih radnji." - Jesús Rubio Gamo
"Bila je 2009. godina, upravo sam se vratio u svoj rodni grad Madrid nakon nekoliko godina provedenih u Londonu. Bio sam tužan. Osjećao sam da ću izgubiti nešto što mi je bilo od vitalnog značaja: ljubav prema plesu. 2011. imali smo velike demonstracije u Madridu. Bio je to pokret Indignados. Ljudi su izašli na ulice, spavali na trgovima kako bi poručili: Dosta! Htjeli smo obnovu, preporod, htjeli smo zaustaviti sustav koji je bio korumpiran. Bili su to dani puni nade u promjenu. Ravelov Boléro pojavio se otprilike u tom trenutku, usred probe. Bilo je poput impulsa, kao vlak koji se kreće naprijed, pun energije. Dao mi je neku vrstu obećanja: ako uđeš, odvest ću te na neko novo mjesto. Ušao sam", objašnjava Jesús Rubio Gamo.
Boléro (1928.) je klasična skladba koja je sve samo ne klasična. Cijeli orkestar, svi instrumenti, protivno konvenciji, okupljeni, skupljeni u jedan krešendo u C-duru s nekim strateškim udvajanjima ili konceptualni skokovi & all that jazz, jedno ponavljanje ili eskalacija koja traje dobrih četvrt sata i temelji se na isključivo dvotaktnom ritmu sa 169 ponavljanja. Ostinato, upravo onaj ritam koji će zavladati mehaničkom glazbom i klupski' plesnim podijima u drugoj polovici 20. i prvoj polovici 21. stoljeća. "Mehanički" nije slučajan pridjev. Boléro se oslanja na bolero, (španjolski) tradicionalni plesni i glazbeni format, žanr iz druge polovice 18. stoljeća, ali u svom orkestralnom, instrumentalnom rastu, sve je samo ne tradicionalan. Balet, kojemu je Boléro izvorno trebao poslužiti kao orkestralna, instrumentalna osnova, u prikazivanju je ciljao na španjolsku tradiciju.
Jesús Rubio Gamo (1982.) nezavisni je plesač i koreograf iz Madrida. Nakon studija baleta, suvremenog plesa, kazališta i književnosti, dobio je MAE-AECI stipendiju za studij plesa u inozemstvu. Preselio se u London, gdje je završio magisterij koreografije s pohvalama na London Contemporary Dance School. Završio je i magisterij izvedbenih umjetnosti u Museo Nacional de Arte Reina Sofía u Madridu. Radovi su mu predstavljeni na međunarodnim festivalima kao što su Chantiers d'Europe (Théâtre de la Ville-Paris), Dancenet Sweeden, Escena Contemporánea (Madrid), The Greenwich and Docklands International Festival (London), FAEL (Lima), Birmingham International Dance Festival, ARC for Dance (Atena), International Theatre Amsterdam, Hay Festival. Dvije godine zaredom (2017. i 2018.) izabran je za jednog od 20 najznačajnijih mladih koreografa u Europi u okviru međunarodne mreže Aerowaves. Godine 2020. Španjolski nacionalni radio dodijelio mu je nagradu OJO CRÍTICO u području plesa.
En-Knap, koji je devedesetih osnovao koreograf Iztok Kovač, iznjedrio je 2007. međunarodnu plesnu tvrtku EN-KNAP Group, koja je od svog osnutka jedini profesionalni ansambl za suvremeni ples u Sloveniji. Grupa koju čine plesači iz cijeloga svijeta odabrani na međunarodnoj audiciji, može se pohvaliti iznimnim repertoarom, nastalim u suradnji s međunarodno priznatim koreografima i redateljima izrazito raznolike estetske provenijencije. U koprodukciji sa Zagrebačkim plesnim ansamblom, Gran Bolero priznatog španjolskog koreografa dobiva jedno potpuno novo ruho. Jedinstvena spremnost ansambla da odgovori na izazove najrazličitijih autorskih poetika podiže razinu svojih produkcija. Kao takav, ZPA i dalje obilježava karijere velikog broja hrvatskih plesača.