34. MD

Ermitaž svetog Jere na Marjanu
Ostalo
Joško Belamarić

Ermitaž svetog Jere na Marjanu

Joško Belamarić predstavit će monografiju Ermitaž svetog Jere na Marjanu. Kultura renesanse u Dalmaciji u znaku sv. Jeronima, u izdanju Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i Instituta za povijest umjetnosti.

Organiziran je prijevoz do crkve sv. Jere. Autobus za publiku polazi ispred crkve sv. Frane na Trgu Franje Tuđmana u 19:15

Ermitaž svetog Jere na Marjanu

Nova knjiga jednog od vodećih povjesničara umjetnosti u Hrvatskoj, dr. sc. Joška Belamarića, nastala je kao popratna monografija uz izložbu koju je autor pripremio u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (travanj-lipanj 2021.). Tom je značajnom izložbom okrunjen niz  događaja vezanih uz nacionalnu proslavu 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima. Građa predstavljena izložbom dobila je u ovoj monografiji potpunu i zaokruženu obradu kojom se suvereno i znalački interpretira kulturni fenomen sv. Jeronima u Dalmaciji renesansnoga doba. U fokusu knjige je ermitaž sv. Jere na brdu Marjan pokraj Splita. Bilo je to najvažnije svečevo svetište u Dalmaciji, niklo na približno istome mjestu na kojemu je u antičko doba stajalo rimsko svetište posvećeno božici Dijani. Autor u svojoj studiji ocrtava  istinski «renovatio» svetog prostora marjanske gore, koji se dogodio tijekom 15. stoljeća. Tada se, možda čak koordiniranim pothvatom, u kratkom vremenskom razdoblju grade crkve sv. Jere i Gospe od Betlema. U njihovoj neposrednoj blizini obnavljaju se kapela Gospe Žalosne,  crkva sv. Ivana Evanđeliste  i crkva ermitaža sv. Nikole de Seranda.  Uz svih tih pet crkava vezuje se ime dalmatinskog kipara albanskoga podrijetla, Andrije Alešija. Njegovo je dlijeto, vođeno plemenitim duhom vrijednoga majstora,  ostavilo  trajan biljeg na najljepšem dijelu Marjana.

Belamarićeva knjiga objašnjava širenje kulta sv. Jeronima na hrvatskoj obali tijekom 15. i 16. st. u njegovim različitim inačicama. Značenje svetog Jeronima kao nacionalnog sveca i zaštitnika Dalmacije odražava se na nizu umjetnina, od kojih neke pripadaju skupini najvažnijih djela te vrste  u hrvatskoj spo­meničkoj baštini renesansnoga doba (Gentile Bellini, Vittore Carpaccio, Andrija Aleši, Nikola Firentinac, Franjo Čučić, Tripun Bokanić, etc.). Posebno poglavlje posvećeno je reljefima s prikazom Sv. Jeronima u pustinji na kojima se dosjetljivo spajaju dva različita motiva: sv. Jeronim pokajnik i sv. Jeronim u studiju. Taj  ikonografski model svečeva prikazivanja dolazi u dalmatinsku umjetnost iz venetsko-padovanskog krugu posredovanjem Nikole Firentinca i Andrije Alešija.  U radu se osim ovoga tumače i drugi ikonografski obrasci prikazivanja sv. Jeronima u renesansno doba, koji su odgovarali  različitim željama i zamislima naručitelja. Na njima se očituje štovanje sv. Jeronima kao prevoditelja Sv. pisma i crkvenog naučitelja par excellence, kao učenjaka i isposnika, kao osobe koja je uzor pokore i redovničkog siromaštva, kao samozatajnog a moćnog zaštitnika Crkve, pokrovitelja župskih i redovničkih zajednica.

Iz recenzije dr. sc. Milana Pelca