Edin Karamazov, jedan od najznačajnijih i najkarizmatičnijih gitarista i lutnjista današnje svjetske glazbene scene zajedno s gudačkim komornim orkestrom Splitski virtuozi pod ravnanjem maestra Wladimira Kossjanenka održat će koncert u petak 19. prosinca u foyeru Hrvatskog narodnog kazališta Split. Na programu su Simfonija u g-molu br. 40 KV550 Wolfganga Amadeusa Mozarta, Kvintet u D-duru br. 4. za gitaru u gudački kvartet Grave i Fandango Luigija Boccherinija te Beatlerianas, obrade pjesama Beatlesa u obradi Lea Brouwera za gitaru i gudački orkestar. Koncert organizira glazbeno-umjetnička udruga Artemis iz Splita.
Edin Karamazov, jedan od najznačajnijih i najkarizmatičnijih gitarista i lutnjista današnje svjetske glazbene scene zajedno s gudačkim komornim orkestrom Splitski virtuozi pod ravnanjem maestra Wladimira Kossjanenka održat će koncert u petak 19. prosinca u foyeru Hrvatskog narodnog kazališta Split. Na programu su Simfonija u g-molu br. 40 KV550 Wolfganga Amadeusa Mozarta, Kvintet u D-duru br. 4. za gitaru u gudački kvartet Grave i Fandango Luigija Boccherinija te Beatlerianas, obrade pjesama Beatlesa u obradi Lea Brouwera za gitaru i gudački orkestar. Koncert organizira glazbeno-umjetnička udruga Artemis iz Splita.
Edin Karamazov glazbenik je koji svojim virtuoznim i duboko emotivnim izvedbama oduševljava kritičare na brojnim nastupima u najprestižnijim koncertnim dvoranama širom svijeta. Njegov repertoar kreće se u rasponu od suvremene do glazbe 16. stoljeća, a nastupao je s mnogim glasovitim solistima i ansamblima rane glazbe. No, njegova suradnja s planetarnom zvijezdom popularne glazbe Stingom, s kojim je realizirao brojne koncerte, te snimio skladbe elizabetinskog pjevača i skladatelja Johna Dowlanda. Zajedničko muziciranje Karamazova i Stinga pokrenulo je novu renesansu lutnje u dvadeset i prvom stoljeću.
Jedna od najomiljenijih i najpoznatih kompozicija Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756-1791): Simfonija u g-molu br.40 KV 550, bit će na ovom koncertu prvi put izvedena u Hrvatskoj u obradi za gudački orkestar. Obrada koju je napisao Peter Lichtenthal za gudački kvintet izdana je tek prije nekoliko godina u Heidelbergu, a pronađena je u biblioteci konzervatorija “Giuseppe Verdi” u Milanu.
Baš kao Johann Pachelbel, i Luigi Boccherini (1743-1805) pati od sindroma zvanog „one-hit wonder.“ „Menuet“ iz njegovog Kvinteta u E-duru, kao i Pachelbelov „Canon“, često slušamo na koncertima, radiju, vjenčanjima, u samoposlugama, filmovima, na ulici... Imao je i tu nesreću da je živio u isto vrijeme kao i Mozart, Haydn i Beethoven, čija je slava i genijalnost mnoge druge vrijedne kompozitore bacila u sjenu. Kvintet s gitarom br. 4 u D-duru (a napisao ih je osam) sastavljen je od dva ranija kvinteta: Pastorala i Allegro Maestoso iz kvinteta 1771. Grave i Fandango uzeti su iz kasnije komponiranog kvinteta iz 1788. Fandango, (za koji se sada smatra, kao i za Zarabandu, da je uvoz iz Kolumbovog Novoga Svijeta) bio bi ekvivalent za moderni tango, posebno zbog svoje sugestivne prirode i prikrivene erotike.
Leo Brouwer (1939) je svoju „Suitu“ inspiriranu pjesmama legendarnih Beatlesa napisao 1986 godine. Prvobitni naziv „The Beatles Story“ nije se svidio komercijalnim moćnicima ovog slavnog engleskog benda pa je isti promijenjen u „From Yesterday to Penny Lane“ da bi i taj, nakon dva desetljeca, (iz istih razloga) mijenjan u „Beatlerianas“. Nesumnjivo su početak ove „Beatles priče“ tri gitarska dueta (She's leaving home,The Fool on the Hill i Penny Lane) koje je autor napisao povodom Carefour Mondial de la Guitarre de Martinique 1975.god. Kompozitor kaže:
„ Kada me japanski gitarist Ichiro Suzuki pitao da napišem nešto na „popularne“ teme, sjetio sam se Manuela de Falle i njegovih „Siete Canciones Populares Espanolas„ (7 popularnih španjolskih pjesama). Ideja, odnosno ta zagonetka da „popularnu“ muziku pretočim u „ klasičnu“ ili obrnuto,već me bila proganjala neko vrijeme.“
Svojih sedam orkestracija Brouwer je zamislio kao sedam „homenajes“ na kompozitore prošlih vremena. Tretman svakog dijela suite odgovara jednom specifičnom stilskom konceptu i svaki put na drukčiji način. Na primjer: „She's leaving home“ podsjeća na Smetanu i njegovu „Vltavu“, „Yesterday“ je napisan u čast engleskim majstorima renesansne lutnje, „Ticket to ride“ zahvala je Stravinskom,“Here there & everywhere“ citira Wagnera, a Penny Lane je „ exercise de style“ Paula Hindemitha....