34. MD

Dodjela nagrada Ministarstva kulture RH Marin Držić za dramski tekst
Ostalo
Svečano otvaranje Festivala

Dodjela nagrada Ministarstva kulture RH Marin Držić za dramski tekst

Tradicionalno, tijekom svečanog otvorenja Marulićevih dana uručit će se nagrade Ministarstva kulture Republike Hrvatske Marin Držić za najbolji dramski tekst iz 2019. godine. 

Dodjela nagrada Ministarstva kulture RH Marin Držić za dramski tekst

OBRAZLOŽENJE STRUČNOG POVJERENSTVA - NAGRADA ZA DRAMSKO DJELO „MARIN DRŽIĆ” ZA 2019. GODINU

 

Na Javni poziv za Nagradu za dramsko djelo „Marin Držić” za 2019. godinu prijavljeno je 59 dramskih tekstova. Teme pristiglih drama variraju od eksplicitno društveno angažiranih kritika do prividno sasvim intimnih preokupacija. Uspoređujući s prethodnim natječajima, primjećujemo veći broj tekstova intimističkih sadržaja. Također, možemo primijetiti da kvalitativno odskaču upravo drame koje kroz prizmu svojih intimnih i subjektivnih mikrokozmosa progovaraju o svijetu i vremenu u kojem živimo. U sadržajnom smislu vidljiva je tendencija pokušaja razumijevanja nesavršenosti ljudskog bića i senzibiliteta u dubokim intimnim, skrovitim mjestima ljudske duše. Primjetna je i strukturna i stilska različitost koja varira od klasičnih do postdramskih tekstova, proznih i poetskih formi. Sa zadovoljstvom možemo konstatirati da od 59 tekstova pristiglih na natječaj postoji veliki broj onih koji zadovoljavaju svojom kvalitetom. Povjerenstvo u sastavu: Branka Cvitković (predsjednica), Nenni Delmestre i prof. dr. sc. Sanja Nikčević, dobilo je dramske tekstove pod šiframa ne znajući tko su autori/autorice. Ove godine sve su odluke donesene većinom glasova, a prvu nagradu odnio je dramski tekst Granatiranje, Dine Pešuta. 

 

  1. Nagrada- Dino Pešut: GRANATIRANJE

 

Granatiranje je ispovjedna, poetska, postdramska metadrama koja zasigurno spada u sam vrh ne samo hrvatske nego i europske suvremene produkcije. Kroz tekst pratimo dvije paralelne ispovjedne priče o ljubavnoj žudnji i strasti, o iluzijama i snovima, o potrazi za smislom u kontekstu svijeta i prostora gdje je rat postao fetiš senzacija i neminovna ljudska potreba za autodestrukcijom. Priča se razvija kao “ sitna balkanska verzija filma “Call me by your name”, kako to ispisuje jedno od lica, pisac koji se metatekstualnom poemom poigrava svojim motivima za pisanje ovog teksta. Piščev monolog o ratu i njegovim posljedicama jedan je od najlucidnijih, najintimnijih i najoriginalnijih kuteva gledanja na tu temu u suvremenoj dramskoj literaturi. Temu borbe protiv smrti i besmislenosti rata, njegovih posljedica vidljivih u fasadama koje se obnavljaju i ljudima koje nitko ne obnavlja, pisac završava konačnim susretom lica koja svojom malom ljubavnom pričom ostavljaju zalog za neko njihovo intimno sretnije sutra.