Dnevnik Anne Frank, djelo koje je poslužilo kao inspiracija autorima različitih umjetničkih grana, prevedeno na 65 jezika, ispričano kroz dnevnik židovske djevojčice Anne Frank, simbol je stradanja židovskog naroda za vrijeme Holokausta. Skladatelj Grigorij Samuilovič Frid (22. rujna 1915. – 22. rujna 2012.), i sam židovskog porijekla, dodatno je bio senzibiliziran za temu te je literarni predložak, kao skladatelj i libretist, pretočio u, dosad, jedinu operu na spomenutu temu. Dnevnik Anne Frank, op. 60 (1968.) vrhunac je njegovog kompozitorskog opusa nakon „Van Goghovih pisama“, još jedne monoopere proizašle iz njegovog skladateljskog pera. Fridovi počeci kao skladatelja tradicionalnog stila razvijaju se, pod Schönbergovim utjecajem, prema dodekafonskom slogu („Koncert“, 1967.) stoga njegovu „Anne Frank“ obilježavaju karakteristike atonalnosti te nadasve ekspresivnosti u glazbenom izričaju, što posebno dolazi do izražaja u Anninoj ariji „Sanje“. Koristeći tehniku Sprachgesanga Frid postiže učinak dodatne napetosti u prikazu radnje te oslikava Annin lik i razna emocionalna stanja koja prolazi. U svim verzijama monodramateske opere, bilo da se radi o onoj izvornoj uz klavir, u orkestraciji za komorni orkestar ili za devet solista (ovu posljednju imat ćemo priliku čuti na varaždinskoj premijeri), ili pak onoj iz 2012. za klavir, kontrabas i udaraljke, Fridova partitura ravnopravno tretira sve sudionike, uključujući i dionicu solistice, posebno u tamnim zvukovnim bojama koje nagovještavaju tragičan kraj. Skladatelj kroz 21 sliku dočarava atmosferu u skloništu gdje boravi obitelj Frank kao i karaktere likova te njihove međusobne odnose, ali i naznačuje kontekst događanja tog vremena, koristeći skladateljske alate koje pruža glazba 20. stoljeća. Monoopera „Dnevnik Anne Frank“ praizvedena je, uz klavirsku pratnju, u Moskvi u svibnju 1972. godine.