Društvena (turbo) freska sa satiričnom žaokom

Tanja Miletić Oručević već je zapaženo režirala Šodanovu Noć dugih svjetala. I novu njegovu “tranzicijsku burlesku“, Chick lit, redateljica smatra jednako lucidnom. “Na početku imamo privid suvremenog građanskog komada, s proslavom u zagrebačkom salonu više klase. Sve je nalik popularnim telenovelama, koje daju masama zaviriti u život bogatih, slavnih i lijepih. No, tu prekrasnu zabavu, oku i uhu nadasve ugodnu, s biranom paradom najfinijih jela, pića i uzvišenih konverzacija, počinje ometati grupica otpuštenih radnika iz tvornice tajkuna - gospodara večeri...“ Preostaje, dakle, da uz sve očekivane sličnosti nekadašnjih i današnjih Glembajevih uočimo i poneku turbo razliku.

Partibrejkersi

Uz neizbježnu svečarsku notu za svaku kazališnu kuću praizvedba teksta uvijek podrazumijeva i svojevrsni rizik. No, spremnost na upuštanje u taj rizik jest ono što na svim poljima ljudskog djelovanja. pa i na razini repertoarske politike, jedino može osigurati iskorak.

Na taj smo iskorak ciljali kada smo za prvu premijeru ove sezone u HNK Mostar izabrali komad Damira Šodana Chick Lit, angažirajući Tanju Miletić Oručević za redateljicu i glumce iz svih mostarskih kazališta i pozorišta. Da uspostavimo kakvu dobru sinergiju, kako bi to rekao jedan od Šodanovih likova. I ta svemostarska kazališna sinergija je proradila. Prvi put ozbiljno nakon rata.

Pri tome. trinaesteročlani ansambl ove predstave na čelu s redateljicom i svim suradnicima. nije ostao na razini teatarskog ekvivalenta za jeftinu političku mantru o spajanju dviju obala. Ova predstava ne pristaje biti niti oruđe političkog nadmudrivanja, niti nudi prostor za nostalgiju i zaključke kako je moglo biti. Ona ne popravlja prošlost, nego nudi zalog za budućnost, tematski hrabro zadirući u srž današnjice, bremenite ponajprije socijalnom nepravdom na svim razinama i stranama. To je ono što je tako iskreno i snažno okupilo glumce na ovom projektu. Ta svijest, ne samo o tome, kazano jezikom političke korektnosti, da mnogi od njih praktično prvi put rade zajedno. nego da se lako mogu identificirati s općom društvenom obespravljenosti u kojoj su kultura, a poglavito kazalište, marginalizirani do te mjere da su postali dragovoljni sudionici vlastite eutanazije.

Zato zagrebačka vila kao mjesto gdje se odvija radnja ovog komada. koja groteskno zaudara na novoglembajevštinu s početka 21. stoljeća, a ispred koje prosvjeduju otpušteni radnici, uspostavlja tako neposredan komunikacijski kanal s publikom. Publikom kojoj se žablja perspektiva nameće, ne kao posljedica scenske uvjetovanosti, nego dosljednog idejnog učinka cijele predstave. Ova nas predstava jednostavno mora gledati s visoka. Ona nas gleda barem kao saveznike jednom remetilačkom faktoru, koji se nenajavljen usudio doći na jedan party. Taj je Šodanov „party“ nagrađen trećom nagradom na natječaju Ministarstva kulture RH 2012. za nacionalnu nagradu Marin Držić za najbolji dramski tekst.

Hrvatsko se narodno kazalište u Mostaru usudilo praizvesti ga. kao pravi partybreaker.

Dragan Komadina, dramaturg

Redateljica Tanja Miletić Oručević

Dramaturg i autor adaptacije Dragan Komadina

Scenografkinja i kostimografkinja Lejla Hodžić

Glazba Atilla Aksoj

Ton Mladen Andrijanić

Svjetlo Zoran Ćorluka

Fani Crnjac Jelena Kordić Kuret

Ivica Crnjac „Crni“ Ivo Krešić

Bosiljko Kujundžić „Boss“ Miro Barnjak

Vlč. Časlav Ambroz Medić Robert Pehar

Branimir Briškulić „Briškula“ Nedžad Maksumić

Alma Svalina Diana Ondelj-Maksumić

Abu Aziz Guru Babaja Velimir Pšeničnik Njirić

Dr. Grgur Hrvoje Emir Spahić

Nikolina Angela Bulum

Jure Čitluk „Čunjac“ Ivan Skoko

Ivan Sunara „Suri“ Saša Oručević

Vicko – „Krpa“ Igor Vidačković

Manda – „Mendy“ Nikolina Marić

Prosvjednici Leo Smoljan, Branko Kuzmanović, Mili Janjić, Zorislav Galić