Dva susjeda (Vito i Pere) zbog svakojakih tužbi i protutužbi, stalno se povlače po sudu. Kad mladi majstor, prilikom pokušaja postavljanja utičnice za struju, nehotice probije zid koji odjeljuje njihove spavaće sobe i napravi u njemu bužu (rupu), među susjedima počinje novi mali rat...

Za Bužu kažu da je “ispovjedaonica, gorko-slatka priča o ljudskim karakterima, mediteranskom mentalitetu gdje susjed o susjedu zna više nego o samom sebi; o likovima koji se vole, mrze, podbadaju, potkupljuju, ali koji ne mogu jedni bez drugih. Oni su jači na riječima nego na djelima, pa njihove slabosti izazvaju zarazan smijeh, smijeh kojim i samima sebi želimo oprostiti slične mane...“

Živko Jeličić, iznimno značajan splitski i hrvatski književnik druge polovice 20. stoljeća, Bužu je napisao prvo kao farsu, a potom i kao scenarij za TV film (1988) u maestralnoj režiji Vanče Kljakovića te vrhunskim glumačkim izvedbama Ivice Vidovića i Špira Guberine. No, slava filmske Buže očito je urodila i takvim strahopoštovanjem radi kojega se ona iznimno rijetko pojavljivala na kazališnim daskama. No, i kazališnu produkciju koja je premijerno izvedena na Splitskom ljetu u gotovo mitskoj Severovoj ulici da bi svoj život nastavila na pozornici splitskog teatra publika je s oduševljenjem prihvatila ispunjavajući gledalište na skoo svakoj izvedbi.