U drami 64 Tena Štivičić otkriva intimu suvremenog bračnog para koji puca pod teretom očekivanja. One svoje, izdane, obostrane i one koje im je društvo nametnulo.
Na pragu četrdesetih Eva i Daniel trebali bi biti situirani, stabilni i ispunjeni, konačno spremni za osnivanje obitelji, ali na svim životnim planovima nagrizaju ih emocionalne, financijske i egzistencijalne nesigurnosti. Činjenica da ne uspijevaju dobiti dijete i da se moraju upustiti u proces vantjelesne oplodnje, prisilila je preispitati svoj odnos i sebe i sva svoja uvjerenja.
Situacije u koje ih dovodi smiješne su i bolne, dirljive i ponižavajuće, apsurdne i inspirativne.
64 je drama o ženama i muškarcima, o djeci i roditeljima, o stvarnosti i mašti.
Tako se od žene očekuje da godine u kojima je najplodnija posveti školovanju, postizanju poslovnog uspeha, zatim pozicioniranju na društvenoj lestvici i da tek negde u kasnim tridesetim počne da razmišlja o trudnoći i majčinstvu. Eva, naša junakinja, u takvoj je poziciji, i pošto nekoliko godina ne uspeva da ostane u drugom stanju, a u dugogodišnjoj je vezi sa Danijelom, njih dvoje odlučuju da pokušaju sa veštačkom oplodnjom.
Nataša Gvozdenović, Vreme