Višnjik
Drama
Anton Pavlovič Čehov

Višnjik

Sudbine lica Višnjika određuje povijesni trenutak velike društvene promjene. Uznemiruje ih najava nekog drugačijeg svijeta i života, strah od onoga što dolazi. Naše konzumerističko vrijeme, uzdrmano i prizemljeno koronavirusom, sad čeka neko bolje društvo. Nije slučajno što čekajući u tim prijelomnim vremena zazivamo Čehova da nas podsjeti koliko smo ranjivi, nerealizirani i poput njegovih dramskih likova, samodopadno zaljubljeni u svoju izgubljenost. 

Višnjik

U ovom trenutku, kad s jedne strane, više ili manje artikulirano i autentično, zazivamo promjenu – društvenu, političku, ideološku, osobnu – a s druge je se pribojavamo, jer mogli bismo izgubiti neke udobnosti na koje smo navikli, "Višnjik" nam se ukazuje kao tekst koji progovara upravo o tome. O ljudima koji su se uljuljkali u ugodi i koji su, kako kaže Ljubov Andrejevna, "izgubili sposobnost promatranja stvari", te onima koji predlažu konkretne akcije i nude rješenja, no u svojoj pragmatičnosti nemaju ni vremena, ni afiniteta za sanjarenja i prisjećanja, za iracionalnost i žaljenje. Lopahin, zanimanjem ne slučajno trgovac, tako će reći: "Višnje rode jednom u dvije godine, a i s tim se nema kamo, nitko ih ne kupuje.", kao i: "Treba tu malo raščistiti, počistiti... Na primjer, recimo, srušiti sve stare građevine, eto, ovu kuću, ona ionako nije više ni za što, posjeći stari višnjik..." Argumenti vlastelina, još ne dugo vlasnika imanja o kojem je riječ, bit će: "...ja sam se ovdje rodila, ovdje su živjeli moj otac i majka, moj djed, ja volim ovu kuću, svoj život bez višnjika ne mogu ni zamisliti i, ako je već tako potrebno prodati ga, onda prodajte i mene zajedno s njim...", kako ne bez patetike veli Ranjevska...

Redatelj

Dražen Ferenčina

Prevoditelj

Božidar Škritek

Dramaturg

Dubravko Mihanović

Scenografi

Dražen Ferenčina, Davor Molnar

Kostimografkinja

Marita Ćopo

Glazba

Igor Valeri

Scenski pokret

Maja Huber

Oblikovanje svjetla

Zdravko Stolnik / Tomislav Kobia

Savjetnik za mađioničarske trikove

Domagoj Ivanković

Asistent redatelja

Vanja Jovanović

Vizualni identitet predstave

Ivona Đogić Đurić / Crtaona Studio

Autor fotografija

Kristijan Cimer

Ranjevska, Ljubov Andrejevna

Sandra Lončarić

Anja, njezina kći

Antonia Mrkonjić

Varja, njezina pokćerka

Anja Đurinović Rakočević

Dunjaša, sobarica

Antonija Pintarić

Gajev, Leonid Andrejevič, brat Ranjevske

Miroslav Čabraja

Lopahin, Jermolaj Aleksejević, trgovac

Ivan Ćaćić

Trofimov, Pjotr Sergejevič, student

Ivan Grčić

Simeonov-Piščik, Boris Borisovič, vlastelin

Duško Modrinić

Charlota Ivanovna, guvernanta

Antonija Stanišić Šperanda

Epihodov, Semjon Pantelejevič, blagajnik

Enes Vejzović

Firs, lakaj

Davor Panić

Jaša, mladi sluga

Aljoša Čepl