Premda je svima dobro poznat ovaj naslov iz čuvene dramske dramske serije, mi smo mu odlučili dati priliku u novom, kazališnom čitanju.

Neopterećeni likovima iz serije i njihovim slavnim interpretima, ova će Komedijina predstava pohrliti u izazov da pokaže jedno novo, teatarskim jezikom ispričano,  Velo misto.

Za to postoje brojni razlozi. Smoje kao antologijski autor zaslužuje svoje mjesto na našem dramskom repertoaru, naročito svojim sada već legendarnim humorom vezanim za dalmatinski mentalitet. Kad se uzme u obzir da je, po broju dalmatinaca,  Zagreb drugi po veličini dalmatinski grad nakon Splita, onda se izbor ovog komada čini kao logični dug takvoj vrsti komedije koja već dugo nije prisutna na daskama našeg kazališta.

Ostali razlozi su još jasniji: svevremenost i simboličnost fabule, sjajna karakterizacija likova, britki dijalozi.

Glavni lik predstave je grad Split – no njega pratimo kroz oči cijelog niza likova, koji premda pripadaju različitom političkom i socijalnom kontekstu  egzistiraju u mentalitetnoj konstanti. Usprkos promjeni šest različitih vlasti vlasti, šest različitih zastava (Austro – Ugarska monarhija, Država SHS, Kraljevina Jugoslavija, fašistička Italija, nacistička Njemačka, socijalistička Jugoslavija) grad i njegovi ljudi ostaju isti, ne daju se pokoriti.

Radnja predstave bit će uglavnom smještena u 1936. godinu, kad gradom vlada osjećaj velikog nereda i stalne mijene, kad se svima čini da rata neće nikada biti, a opet sve izgleda kao da bi mogao svakog časa početi.  Kroz kaos predratne inflacije, ruskih imigranata, šverca, iseljavanja mladih u Ameriku, redova za hranu, prebacivanja ustaša u Italiju i komunista u internacionalne brigade u Španjolsku naši likovi susreću se u nemogućim kombinacijama i pomažu si bez ikakve pretpostavke što će se za samo nekoliko godina dogoditi.

Zato ćemo se i smijati, ali zato će naš smijeh biti tragičan. Mi u publici točno znamo u kojem smjeru naši likovi odlaze.

Humor koji nosi život. Predstava o preživljavanju života samog. Velo misto kao apoteoza činjenici da je svaka politika oblik opresije kojoj se suprotstavlja život, život koji se odbija njome oblikovati i humorom preživi i nadživi svaki politički kontekst. Jer ljudi i njihov mentalitet ostaju, a politike su prolazne. Grad pamti život i život jest.