Na Peristilu je 14. srpnja započelo 64. Splitsko ljeto. Na svečanosti otvorenja, prije prve festivalske izvedbe, premijere Verdijeve opere Nabucco, splitski je gradonačelnik Andro Krstulović Opara rekao: „Počinje Splitsko ljeto koje je davalo, daje i davat će najbolje od onog što kazališna umjetnost može ponuditi. Toj svečanosti estetike i ljepote se pridodaje glavni segment našeg identiteta – kulturna baština – jer umjetnost našeg Festivala srasta u svoj svojoj ljepoti s prostorima: trgovima, ulicama, kalama, pjacetama i dvorima – koji vibriraju ritmom duha mjesta, našeg drevnog, ali i živahnog Genius loci. Splitsko ljeto su i ljudi koji žive u okolnim kućama i naši vrijedni ugostitelji i obrtnici, dica koja nabijaju balun i voze bicikl za vrijeme proba. Hvala im svima. I zato svake godine žudno iščekujemo Splitsko ljeto, vjerojatno svjesni da se u njemu zrcalimo. Dame i gospodo, prošle godine sam u govoru na otvaranju Splitskog ljeta obećao povratak „Nabucca“ na Peristil uz tradicionalnu „Aidu“, kao i ponovnu umjetnost pučkog, temperamentnog i mediteranskog teatra u srcu Palače, na Carrarinu poljanu, na radost preostalih stanovnika. Također, nakon dugo godina smo opet na Mosoru s antičkom dramom, naglašavam, uz želju i trud dičnih Poljičana. Obećao sam i kraće govore na otvorenju jer ste došli ovdje uživati u Nabuccu, a ne slušati moj govor, poruke i želje. Za rasprave postoji drugo mjesto. Stoga vam, pun poniznosti i vjere u vas, upućujem jednu poruku koja je ujedno i poziv i molba. Prošle godine sam rekao sam kako se naš grad jako promijenio i postavio sam pitanje jesmo li i mi spremni za promjenu, što činimo u toj bitci za „gradskost“ grada? Ona se gradi, održava i njeguje, ali ne samo administrativnim putem ili odlukom politike nego prije svega željom, nastojanjem, brigom i trudom svih vas. U tim promjenama našeg Grada i društva u cjelini, kojima dominiraju fenomeni kao što su koncesija, plodouživanje,…, a sve u svrhu komercijalizacije svega pred nama, pa tako i baštine, ostajemo zatečeni, nespremni na odgovor. Držim da će za koji trenutak odgovor dati umjetnici, izvođači, kreativci. Ovi ljudi zbog kojih smo došli večeras i zbog kojih ćemo i dalje dolaziti. Odgovor daje umjetnost, ali i naša želja i odlučnost da umjetnosti damo prostora, da je podupremo nasuprot njenog suparnika. Ta potpora je počesto i odricanje od našeg komoda, običaja i navika, ali i profita i trke za rastom (prema gdje?). Svi se mi odričemo dosadašnjeg načina života zbog turizma, komercijaliziranja i drugih pojavnosti protiv kojih se ne možemo, ne trebamo i nećemo boriti, nego ćemo nasuprot tomu, nastojati naći mjeru, suodnos, ravnotežu i održivost. Održivost koju nazivam emancipiranom gradskosti postići ćemo samo ravnotežom između turizma od kojeg živimo i umjetnosti i kulture koju baštinimo. Borimo se protiv neambicioznosti, borimo se protiv malodušja, pobijedimo komod osrednjosti i budimo postojani, ponosni, ali i pitomi i ponizni. Ne brinite, uzvisit ćemo se s umjetnošću i baštinom. A visoko smo zbog našeg identiteta i karaktera koji ne iščezava. Uspjet ćemo uz hrabrost, odlučnost, vjeru i nadu. Prepoznajmo to uz Va’ pensiero… Prepoznajmo to u svakome bljesku ljepote i plemenitosti, sull’ ali dorate – na krilima zlatnim – koju nam pružaju dostignuća umjetnosti, Splitskog ljeta, čijem početku se Splićani vesele po 64 put.“