Verdi je iz više nego zamršenog libreta izvukao upravo ono do čega mu je tada bilo najviše stalo - markantno ocrtane likove i napete dramske situacije – pa upravo zato, čak 165 godina od nastanka opere, govoriimo o njoj (uz Rigoletta i Traviatu) kao o ključnom mjestu njegove romantične trilogije.
Verdijeva Trubadura premijerno u Splitu u kazališnoj sezoni nije bilo još od 1994, a na Splitskom ljetu od 2007. Eto sjajne prilike poznavateljima ovih izvedbi da usporede nekadašnje pjevačke kreacije s današnjima, a mladoj generaciji da vide i čuju kako izgleda jedno klasicno postavljanje opere puno glumackih kreacija scenskog spektakla,borbi ljubavi i strasti Verdijeva Trubadura pod ravnanjem maestra Harija Zlodre i u režiji Roberta Boškovića.
Verdijev Trubadur kao ishodište trajne fascinacije
Prvi susret s Trubadurom imao sam još kao dvanaestogodišnji dječak i od tada sam trajno opčinjen Zborom Cigana, a naravno i Verdijem, meni jednim od najdražih autora uopće, čije mi je djelo režirati i iznimna čast i velika odgovornost.
Radnja Trubadura odvija se u španjolskoj pokrajini Aragon u petnaestom stoljeću te dočarava njen snažan misticizam, žestoke temperamente i uskovitlane strasti protkane glazbom čudesne ljepote, divlje energije i vokalnih dionica ispunjenih plamtećim osjećajima.
Zaplet se temelji na suparništvu grofa od Lune i pobunjenika Manrica koji se natječu u pridobivanju naklonosti plemkinje Leonore. Glavni pokretački elementi opere su romantična ljubav, ljubomora i osvetoljubivost. Opera je iznimno tragična i prepuna smrti, što dodatno pojačava njen mračni i tajanstveni romantizam. Zbog same činjenice da je sve tako mračno, temelj moje režije i uplitanja u dramaturgiju odnos je Azucene prema majci, odnosno nit koju Azucena teško prekida s pokojnom majkom, oživjavajući je kao neku vrstu zemaljskog duha. Njihova povezanost utječe na cijelu radnju opere, pa je priča o njima prikazana putem mappinga i holograma, koji operi utiskuju snažan, čak spektakularan vizualni dojam.
Libretto je nastao po istoimenoj drami slavnog španjolskog romantičara Gutierreza. Problemi koji su nastajali prilikom izrade libretta uglavnom su se sastojali u Verdijevom nastojanju da zadrži i očuva svu zamršenost priče. Autorski tim Trubadura po prvi put u to vrijeme u operu dovodi romsku manjinu prikazujući sam čin njihova hapšenja te odvođenja u tamnicu grofa Lune, a budući da kroz cijelu operu pratimo njihovu sudbinu, to me navelo da produbim režiju njihova ugnjetavanja i mučenja.
Nadalje, radnju opere zgusnuo sam u samo 48 sati te tako sve scene povezao da se međusobno pretapaju. Time sam dobio bržu protočnost likova i priliku da pojačam odnose Manrica i Leonore, Azucene i njene majke, kao i svih likova što sukcesivno promiču kroz sva četiri čina, od kojih mnogi svoje odnose snažne fizičke privlačnosti brkaju s pravom i istinskom ljubavlju.
“Mi vendica!! ” glavni je Azucenin motiv, ali ujedno i glavni motiv opere koji natkriljuje sva zbivanja. On pomaže da razradimo sve likove i radnju, jer Manrica vidimo kao jednog mladog i preponosnog mladića, Leonoru kao naivnu i zaljubljenu plemkinju, grofa Lunu kao osvetoljubivog i psiholabilnog..., ali svih na kraju izmanipulira Azucena kojoj su oni tek lutke na koncu da bi osvetila svoju majku. A činjenicom da ni jedan lik ove opere nije u stanju oprostiti, već su svi opsjednuti prošlošću, oni manipulaciji samo pridonose i proizvode nove smrti.
Verdi piše jednoj prijateljici: ''Ljudi kažu da je opera pretužna, i da je u njoj previše smrti. Ali smrt je sve što postoji u životu. Što drugo sadrži život?''
Greške koje likovi u operi rade i posljedice koje te radnju uzrokuju vidljive su i danas, u našem vremenu. Zato bih volio kad bi se publika nakon opere zapitala koliko uopće jedni druge slušamo i volimo, iskreno i do kraja?
Trudeći se da uz pomoć genijalne Verdijeve glazbene misli zađem u najskrovitije kutke ljudske duše i raspoloživim redateljskim sredstvima izrazim sve dvojbe, strahove i unutarnje sukobe od kojih je sazdan čovjek, što mi preostaje nego nadati se da će ta verdijanska iskra zahvatiti pa i zapaliti svih: jednako soliste kao i ansamble, sav zbor, cijeli orkestar i naravno Vas, publiku, kao sudca i su-dionika svake potrage za glazbeno-scenskim vrhuncima.
Robert Bošković