Tango Piazzolla nadahnut je moćnom glazbom Astora Piazzolle: glazbom punom romantike, melankolije, drame, erotizma i snažnih suprotnosti. Dominantan osjećaj u tangu je proturječje između sna i jave. Ljudi susreću jedni druge, svatko sa svojom prtljagom srušenih snova, u potrazi za podrškom i orijentacijom, u potrazi za srećom. Tango je glazba snova, snova iz mladosti, neostvarenih nada koje moramo prihvatiti da bismo nekako uspjeli ostati sretni...

Astor Piazzolla, osnivač Novog tanga (Tango Nuevo) nosio je tango u svojim venama još od ranog djetinjstva. Zbog ekonomske krize 1925. je, u dobi od četiri godine, morao s obitelji emigrirati iz Argentine u New York. Tamo je naučio svirati klavir i bandoneon. Po povratku u Argentinu 1937. gdje ga fascinira nova interpretacija tanga ansambla Elvina Vardara. Od tada usavršava svoju vještinu sviranja bandoneona, a tango postaje njegovom novom opsesijom.

Piazzollina glazba „zna“ da je tango sav od želje: žudnja za izgubljenim djetinjstvom i mladošću; za ulicom i kvartom po kojima lebde sjećanja na stare prijatelje, ljubavnike, prvi zagrljaj i prvi poljubac, miris bara...

Portugalski koreograf Carlos Matos od 2013. umjetnički je direktor i glavni koreograf Kazališta Savezne zemlje Saske u Radebeul pokraj Dresdena. Po završetku plesačke karijere u portugalskom Nacionalnom Baletu, gdje je kao solist plesao u brojnim najpoznatijim klasičnim naslovima, slijedile su angažmani u Luksemburgu, Švicarskoj i Njemačkoj. Tamo je radio s glasovitim suvremenim koreografima kao što su William Forsythe, Roberto Galvan i Jacopo Godani, te razvio svoj vlastiti koreografski vokabular. Kao koreograf djeluje već punih 20 godina. Njegov poseban interes je istraživanje spajanja multimedijskih elemenata sa suvremenim plesom kao i kombinacija govornog i tjelesnog jezika. Pobjednik je Međunarodnog koreografskog takmičenja u Hannoveru u Njemačkoj.