Свои люди – сочтёмся, 1849
Premijera: 16. siječnja 2015.
Prijevod: Vladimir Gerić
Ostrovski, najznačajniji predstavnik ruske realističke drame 19. stoljeća, ismijao je svijet Rusije njegova vremena, a kritika mu je bila toliko izravna i ubojita da su njegove drame, pa tako i ova, redom zabranjivane. Poratni jugoslavenski socijalizam Ostrovskog je kao “šibatelja ljudskih i društvenih mana“ rado imao na repertoaru. No, da on nipošto nije samo to pokazuju novije hrvatske, slovenske i srpske inscenacije: Vuci i ovce (r. Paolo Magelli, 2008), Oluja (r. Jernej Lorenci, 2011), Unosno mjesto (r. Egon Savin, 2014)... Split se Ostrovskom vraća nakon više od četrdeset godina (Talenti i obožavatelji, 1973) i to tekstom koji je u prijevodu Vladimira Gerića hrvatsku praizvedbu imao u zagrebačkom HNK (r. Božidar Violić, 1994). Riječ je o svijetu sitnih prevaranata koji preživljavaju varanjem i laganjem, ali im to ne smeta da budu ugledni članovi visokog društva. Taj svijet kod Ostrovskog je toliko univerzalan socijalni fenomen da su, čini se, mnogi njegovi karakteri preživjeli do danas i žive, gle čuda, baš u Hrvatskoj. Duhovita i brutalno iskrena društvena kritika Ostrovskog u režiji Georgija Para odlučna je da ne bude priča o Rusiji devetnaestog, nego o Hrvatskoj dvadeset i prvog stoljeća.
Režija i dramaturška obradaj Georgij Paro
Scenografkinja Dinka Jeričević
Kostimografkinja Ana Marin
Scenska glazba Nenad Šiškov
Oblikovatelj svjetla Srđan Barbarić
Jezična savjetnica Anita Runjić Stoilova
Oblikovatelj tona Tomislav Luetić
Asistent redatelja Nikola Šimić
Samson Silić Boljšov, trgovac Filip Radoš
Agrafena Kondratjevna, njegova žena Bruna Bebić
Olimpijada Samsonova - Lipočka, kći Andrea Mladinić
Lazar Jelizarič Podhaljuzin, upravitelj Marjan Nejašmić Banić
Ustinja Naumovna, svodilja Snježana Sinovčić Šiškov
Sisoj Psoič Rispoloženski, odvjetnik Vladimir Posavec Tušek
Fominišnja, gazdarica u domu Boljšova Tajana Jovanović
Tiška, momak u domu Boljšova Marko Petrić