Smij i suze starega Splita
Drama
Ivan Kovačić

Smij i suze starega Splita

Praizvedena na Splitskome ljetu 2010. godine, predstava Smij i suze starega Splita postala je tijekom posljednjih godina jednim od najomiljenijih ovdašnjih kazališnih uprizorenja, pršteći duhom splitskih prošlih vremena ali obojana univerzalnim, civilizacijski bitnim pitanjima. Junaci intimnih zapisa kroničara svakodnevnog života Splita u ovoj kazališnoj igri "oživljavaju" na sceni na Sustipanu, na "Judinoj ledini, starom, razorenom splitskom groblju.

Smij i suze starega Splita

S puno ljubavi i nimalo uljepšavanja, marljivo pero Ivana Kovačića na nekoliko tisuća stranica otrglo je zaboravu Split s početka 20. stoljeća. U nizu proznih crtica ostavilo nam je autentično svjedočanstvo o vremenu i ljudima koji su živjeli stvarnost potpuno drugačiju od naše. Ne zato što su bili siromašni, neuki i tehnološki nerazvijeniji od nas danas, već stoga što su živjeli stvarnost s načelom. 
Scenska adaptacija ove motivima izdašne proze na “Judinoj ledini“ - kako Tonči Petrasov Marović naziva mitski Sustipan, groblje na kojem je i stvarno i metaforički pokopan stari Split - nizom naturalističkih vinjeta oživljuje tu stvarnost kao daleki odjek davnoga djetinjstva, kao bolno sjećanje i sjetnu ljepotu. Kroz obredne “smij i suze“ sudionika, koji su svoje duše utkali u zrak, zemlju, kamen i more ovoga našeg grada, neminovno se pitamo po kojim to načelima živimo danas?
Predstava Smij i suze starega Splita prilika je da zastanemo, sjetimo se i krenemo dalje sa sviješću da načela tih ljudi nisu bila puka ispraznost, već način opstanka i njegovanja kulturnog i urbanog identiteta čijem urušavanju svjedočimo.
Specifičan mediteranski vremensko-prostorni kontinuum, Golovko vrlo promišljeno tematizira iz vrlo različitih kutova, postavljajući cijele lepeze civilizacijski bitnih pitanja. Ponekad to radi s panoramski duhovitim odmakom kao u Boccacciovom Dekameronu (2006. na 52. splitskom ljetu) ili u De Filippovoj Velikoj magiji (HNK Split, 2008), a još češće, zagledan u dojučerašnju koloritom prebogatu lokalnu zbilju iz koje oživljavaju likovi i teme Marka Uvodića (2005. u GKM-u Split, 2007. na 53. splitskom ljetu), ili, kao sada, s nepravom zanemarenog Ivka Kovačića.

I stari Split, i njegov tankoćutni kroničar Ivan Kovačić, s neshvatljivom su lakoćom zanemareni, čak izbrisani iz naše memorije. Zato će nas Smij i suze starega Splita u režiji Gorana Golovka prisiliti da zastanemo i zamislimo se kakav je to opstanak za kojim trčimo bježeći od vlastite jučerašnjice.

 

Adaptacija i dramatizacija

Olja Lozica

Redatelj

Goran Golovko

Scenografkinja

Ivana Poljak

Kostimografkinja

Marija Maca Žarak

Oblikovanje svjetla

Zoran Mihanović

Scenski pokret

Alen Čelić

Glazbena suradnica

Nela Bujas Luketić

Jezična savjetnica

Jagoda Granić

Ivan Kovačić

Ratko Glavina

Baba Filomena Kovačić

Marija Šegvić

Did Petar Kovačić

Nenad Srdelić

Otac Špiro Kovačić

Vicko Bilandžić

Mater Marjeta Kovačić

Bruna Bebić

Brat Petra Kovačića

Trpimir Jurkić

Tet' Ane, žena Osibova

Snježana Sinovčić Šiškov

Frane Kovačić, brat Ivanov

Luka Čerjan

Stipe Bala, ridikul

Nikša Arčanin

Jovana Keperova

Nives Ivanković

Jozo Keper, Kando Gradelica, Vlaj, Vlasnik dućana, Svećenik

Zdeslav Čotić

Dujka, Marica Prlainka, Gospoja s kapelinon

Tajana Jovanović

Franica, Majka Prlainka

Andrijana Vicković

Momak, Zermo, Bepo, Kapo o' škovacini, Fabjan Kaliterna, Dite o' dišpeta, Ćozot, Gospodin

Goran Marković