Hallovi Slikari rudari je drama-komedija nastala po istinitim događajima vezanim uz Ashingtonsku grupu, skupinu slikara prepoznatih '30-ih i '40-ih godina 20. stoljeća, čiji su članovi uglavnom bili rudari, a počeli su slikati posve slučajno, kao dio doškolovanja tadašnjeg radništva. Hall u ovoj povijesnoj situaciji i njenim protagonistima prepoznaje silan dramski potencijal te ga vješto koristi kako bi progovorio o potrebi za komunikacijom, moći umjetnosti da nas mijenja, autentičnoj žudnji za stvaranjem, nadilaženju klasnih uvjetovanosti, vitalnosti lijevih ideja, relativnosti uspjeha, ambiciji i skromnosti. "Ovo je duhovit komad koji postavlja velika pitanja o izobrazbi, kulturi i radničkoj klasi, a pritom nikada nije pokroviteljski, glup, dosadan ili koristi groznu riječ 'uključivanje'", zapisala je engleska kritika o Slikarima rudarima, unisono hvaleći Hallov tekst koji je na pozornici kazališta Gavella režirao Samo M. Strelec.
Iz kritika:
"Hrvatski glumci u ovoj engleskoj priči uspjeli su izraziti i ono "naše"... (…) Đorđe Kukuljica napokon je zajahao zmaja zvanoga Uloga Glavna i toliko me oduševio da ću rado napisati kako će se dugo pamtiti njegova kreacija Olivera Kilbourna u "Gavellinoj" predstavi "Slikari rudari" (…) ovdje danoj u prijevodu Tomislava Kuzmanovića i režiji Same M. Streleca." (Tomislav Čadež, Jutarnji list)
"Hall je ispisao tekst koji uspijeva biti istodobno vrlo duhovit i posve ozbiljan, nudeći zanimljiv prikaz slikarskoga fenomena koji se upisao u anale svjetske povijesti umjetnosti, uobličenu dramu koja se nikako ne bi mogla nazvati komičnom, ali svakako ima dovoljno komičnih elemenata za sjajnu cjelovečernju kazališnu zabavu. To je jasno ve od prvog trenutka, čim se na pozornici pojavi Dražen Kühn, jedan od najvećih "Gavellinih" majstora komičnih karakternih uloga. (…) I u Hallovu komadu i u "Gavellinoj" produkciji, društveni, ekonomski i politički kontekst tek su pozadina, crpljena iz života, za jednu toplu, teatarski uspješno isporučenu ljudsku priču." (Gea Vlahović, 24express)
"Ovo je pravi trenutak za priču o radništvu… (…) Kraj predstave začinjen je Internacionalom za koju dio publike možda i ne zna što znači, jer radnici odavno nisu u žiži interesa ovog društva. (…) A u ulozi rudara slikara najbolje su se snašli više nego uvjerljivi Franjo Dijak i Filip Križan, a psihološki iznijansiran bio je i Đorđe Kukuljica…" (Denis Derk, Večernji list)
"Može se zaključiti da je "Gavella" ovom moćnom, snažnom i duhovitom predstavom s jakom humanističkom porukom na najbolji mogući način zaokružila sezonu i zasigurno u mnogim gledateljima pokrenula brojna pitanja. (…) Publika je glumce i autorski tim ispratila nakon premijerne izvedbe "Slikara rudara" gromoglasnim i dugotrajnim pljeskom, nagradivši time ne samo odličnu izvedbu glumačkog ansambla i koncept slovenskog redatelja Same M. Streleca nego i vitalnost i aktualnost lijevih ideja." (Nina Ožegović, T-portal)