Kako iskoristiti lik i djelo velikog barda, cijelu tu bujicu dramskih karaktera i radnji samo kao materijal, kao mjesto polaska iz kojeg se izmišlja glumačka igra, igra tijelom, a povremeno i duhom, a da se pritom ne opteretimo, zaustavimo i odustanemo zbog onoga što iz tog ponuđenog materijala zjapi poput snažne opomene spremne da nam potkresava krila, a to je ljepota i “legendarnost” Shakespeareova stiha?