Molière, jedan od nosivih stupova europske drame a po mnogima i tvorac klasične komedije, u komediji Mizantrop, praizvedenoj još 1666., donosi satiru francuskog društva, prije svega licemjerje francuske aristokracije. Protagonist Alceste, na zgražanje svojih prijatelja i poznanika, odbija la politesse, odnosno društvene konvencije salonskog života, zbog čega je označen kao mizantrop. Zbog razočaranja društvom Alceste zaključuje da bi bilo najbolje povući se na pusti otok. No, premda je Alcesteu istina najviši ideal, ipak se zaljubljuje u ženu koja taj ideal ne utjelovljuje a pritom ga ta ljubav koči u odlasku na otok. Hoće li na kraju ipak na njega otići?

Redatelj Igor Vuk Torbica svojim predstavama privlači pažnju gdje god da se pojavi, a o njegovoj originalnosti u pristupu radu svjedoče brojne domaće i međunarodne nagrade. Na 31. Gavellinim večerima predstava Hinkemann (2015.) dobila je nagradu za najbolju predstavu, a Torbica je dobio nagradu za režiju. Hinkemann je osvojio Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju dramsku predstavu, a na 24. Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci Torbica je ponovno osvojio nagradu za najbolju režiju, a predstava je proglašena najboljom u cjelini. Njegove predstave Ožalošćena porodica (SLJG Celje / Prešernovo gledališče Kranj) te Priče iz Bečke šume (Gavella), obje iz 2016., samo su neke od njegovih zapaženijih radova.

U Mizantropu Torbica režijom odstupa od originala, jer se ne zadržava samo na komediji i jer nije riječ o klasičnoj predstavi te u toj mjeri nije ni vjeran izvornom tekstu. Djelo postupno iz komedije prerasta u tragediju u kojoj frenetičnu završnicu svi dočekuju kao gubitnici. Kako je i zašto predstava uobličena na takav način, odgovorio je redatelj: „U radu na ovoj predstavi pronašli smo razloge pitati se nije li moguće da je Alcesteova priroda samo jedna autentičnija, originalnija i interesantnija maska od svih mogućih maski onog ili ovog našeg vremena. Ne osporavajući britke kritike koje Alceste upućuje društvenoj hipokriziji, mene je ipak zanimao sam čovjek iza svega toga, kao i pitanje je li istina isključivo moralna kategorija, nešto što se jednoobrazno shvaća kao čovjekovo dobro svojstvo. Priliku za to dao je, vjerujem, i sam Molière spretnim, majstorski ambivalentnim odnosom prema ovom liku“ rekao je redatelj i zaključio pitanjem trebamo li se zbog toga komedijama francuskog genija samo smijati ili ih promatrati u kontekstu kolektivne malignosti društva.  

Unutar tako zadanih pitanja dramaturginja Nataša Antulov oblikuje pitanja je li Alceste heroj ili ipak nešto drugo. Je li on heroj zato što govori istinu? „Redatelj je dao priliku da, kroz psihologizaciju likova i okolnosti u koje ih stavlja Molière, na ta pitanja odgovorimo iz drugog ugla”, objasnila je.

U predstavi igraju Jerko Marčić kao Alceste, Nikola Nedić kao Philinte, Jasmin Mekić kao Oronte, Katarina Bistrović Darvaš kao Célimène, Marija Tadić kao Éliante, Olivera Baljak kao Arsinoé, Dražen Mikulić kao Acaste te Aleksandar Cvjetković kao Clitandre.  Uz redatelja Igora Vuka Torbicu i dramaturginju Natašu Antulov, autorsku ekipu predstave čine skladatelj Josip Maršić, scenograf Branko Hojnik, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, koreografkinja Ivana Kalc i oblikovatelj svjetla Boris Blidar.