Fotoklub Split i 57. Splitsko ljeto

Braća Brkan kao sinonimi poratne zadarske i hrvatske fotografije

Ante Brkan (1918 - 2004) i Zvonimir Brkan (1920 - 1979) svojim su fotografskim djelovanjem trajno obilježili zadarsku i hrvatsku fotografsku scenu, osobito onu nakon Drugog svjetskog rata. Za svijet fotografije oni su naprosto Braća Brkan i pod tim imenom 1956. i objavljuju prvu hrvatsku foto-monografiju.

Rano i istovremeno dobivaju domaće (počasno zvanje majstora fotografije Fotosaveza Jugoslavije) i međunarodne nagrade (Artist FIAP, Excellence FIAP), a Zvonimir 1979. dobiva i nagradu Tošo Dabac, nakon koje slijedi sve snažnija obnova interesa za njihov cjelokupni opus.

Njihovi radovi, iako proizašli iz jakih umjetničkih osobnosti, dio su iste poetike. Na crno-bijelim fotografijama ne zanima ih više dojmljivost i pojačavanje izražajnosti prizora sjenama i svjetlom kao fotografe tridesetih godina. Ako postoji sjena, ona je samo radi isticanja motiva, koji je najčešće sam na fotografiji, dajući joj apsolutnu pročišćenost i jednostavnost. Činjenicom crno-bijele tehnike braća Brkan uglavnom se koriste do krajnosti, radeći kontrastne fotografije, na nekima čak ostavljajući dojam gotovo jedino crne i bijele bez mnogo nijansi sive, ističući još više izabrani motiv - simbol.

Njihove fotografije su pročišćene od svake deskriptivnosti i svedene na bitno. One su lapidarne, sintezne poput kratke pjesničke forme: haiku fotografije, fotografski aforizmi. No, dok Ante motiv transformira, često do neraspoznatljivosti, u vrlo potentnu metaforu, dotle Zvonimir ne preobraća njegov identitet nego percepciju, otkrivajući u motivu ili u njegovu ozračju magične potencijale, prepune unutarnje napetosti, emocionalnih i misaonih konotacija.