“Triba, drugovi, žaliti šta su kultura i prosvita tute kod nas u zadnje vrime, stavimo kazti, pale dolika.“
Politička groteska napisana 1965. na pozornicu se ITD-a prvi put popela znakovite 1971. da bi njezina vrtoglava popularnost uskoro rezultirala i filmskom verzijom i brojnim prijevodima. A onda, kad je izgledalo da je socijalizam koji je sišao sa svjetskih pozornica za sobom povukao i Brešanovu Predstavu, ona se poput bumeranga vratila na hrvatske kazališne daske suvereno pokazujući da možemo rušiti i “napredna“ i “nazadna“ društvena uređenja, ali da je mentalitetne sklopove puno teže i rušiti i uređivati, jer oni milenijski strše, vitlajući “gorika i dolika“ sve Hamlete i Shakespearee ovoga svijeta. A po onoj “daj dite materi“ teško da je Predstava Hamleta mogla dospjeti u bolje ruke od onih Vinka Brešana, koji je splitsku kazališnu publiku već razgalio nedavnim Ribarskim svađama.