Trubadur je nastajao između 1851. i 1853. U najuspješnijem Verdijevom stvaralačkom razdoblju. Libreto, temeljen na istoimenoj drami španjolskog romantičarskog dramatičara A. G. Gutiérreza, najvećim je dijelom napisao Salvadore Cammarano a dovršio ga je, nakon Cammaranove smrti, Leone Emmanuele Bardare. Melodramatski zaplet, prepun fantastičnih i bizarnih događaja, zbiva se u Španjolskoj, u pokrajini Aragon u 15. stoljeću. Romantična ljubav, ljubomora, žudnja za osvetom glavni su pokretački elementi Trubadura. Grof od Lune i pobunjenik Manrico, tajanstveni trubadur, suparnici su, takmaci u pridobivanju naklonosti plemkinje Leonore. Nad njihovim odnosima aveti su prošlosti i vječna želja Manricove majke Ciganke Azucene da osveti majku koja je, nepravedno optužena da je skrivila smrt Luninog mlađeg brata, spaljena na lomači.
Praizvedena u rimskom Teatro Apollo u siječnju 1853. opera je odmah zadobila iznimnu popularnost. Samo u prve tri godine svog scenskog života Trubadur je doživio 229 postavljanja u kazalištima širom svijeta. Primjerice, u tom je razdoblju samo u Napulju postavljan 11 puta u šest kazališta, s ukupno 190 izvedbi. Status jednog od najizvođenijih opernih naslova Trubadur je zadržao do današnjih dana.
U Splitu je Trubadur posljednji put postavljan 2007. na Splitskom ljetu, a na pozornici HNK Split posljednji put premijerno je izveden 1994. Predstojeću premijeru splitsko nacionalno kazalište ostvaruje u suradnji s HNK u Osijeku na način da će, sukladno ugovoru između dva kazališta, biti korišteni kostimi i scena iz prethodne osječke produkcije. Redatelj Robert Bošković najavljuje klasičnu opernu režiju s jakim i dobro razrađenim dramskim scenama. U prevladavajuće mračnoj atmosferi opere prepune smrti redatelj, po vlastitim riječima, dramaturški naglašava povezanost Azucene s mrtvom majkom koju kao duha dovodi na zemlju, a ta je priča na sceni prikazana korištenjem mappinga i holograma što doprinosi vizualnoj spektakularnosti produkcije.
Osim proslavljene talijanske sopranistice Daniele Schillaci, omiljene kod splitske publike koja ju je već imala prilike vidjeti i čuti u glavnim ulogama u operama kao što su Madama Butterfly, Moć sudbine, Aida i Nabucco u ulozi Leonore u nekim od repriznih izvedbi nastupit će i mlada splitska sopranistica Antonija Teskera. Prvakinja splitske Opere mezzosopranistica Terezija Kusanović u premijernoj će izvedbi biti Azucena, a u predstojećim izvedbama Žana Marendić Bučević i Irena Parlov. Još jedan dobar poznanik splitske publike bugarski tenor Ivan Momirov tumačit će ulogu Manrica, a alternacija mu je Bože Jurić Pešić. Grofa Lunu slušat ćemo u interpretaciji jednog od najboljih mlađih slovenskih opernih pjevača baritona Jure Počkaja ali i Marka Lasića. U ulozi Luninog časnika Ferranda bit će ponajbolji hrvatski bas nacionalni prvak Ivica Čikeš te Mate Akrap. U ostalim solističkim ulogama nastupat će Bjanka Ivas, Ivona Bosančić Lasić, Špiro Boban, Vinko Maroević, Zdeslav Petrašić i Tonči Banov.
Autorski tim, osim dirigenta Harija Zlodre i redatelja Roberta Boškovića čine scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Duška Nešić Dražić, koreograf Igor Kirov, zborovođa Frane Kuss, oblikovatelj svjetla Srđan Barbarić, koreograf za borbe i mačevanje Alen Čelić, 3d mapping, holograme i projekcije potpisuje Matej Bodrušić, suradnica redatelja je Jelena Bosančić, a asistent dirigenta je Jure Bučević.