U svijetu glazbe već godinama ustoličen stilski pojam 'gypsy jazz' ili 'gypsy swing' potječe još iz vremena legendarnog francuskog sastava Hot Club de France iz tridesetih godina prošlog stoljeća, kvinteta žičanih instrumenata koji su u Parizu vodili violinist Stephane Grappelli i romski gitarist Sinti Django Reinhardt. U povodu stote obljetnice Reinhardtovog rođenja, Trio Mate Matišića i violinist Florin Niculescu, u večeri posvećenoj ovome i drugim velikanima gypsy swinga, pokazat će nam što je to u ovom glazbenom pravcu tako očaravajuće da se njegovom vrelu vraćaju i najveći majstori jazza. A što se samog Matišića tiče i njegove začudne energije kojom jedanko uspješno okuplja kazališne i filmske redatelje kao i glazbenike raznih pravaca i usmjerenja, tu zapravo nema nikakvih tajni.Ili, kao što sam Matišić zna reći: “Snalazim se. Mijenjam zanimanja i identitete svakih dva sata u jednom danu. Događa se da istodobno pišem, sviram, i mislim o nečemu trećem. Pokatkad mi je jako teško, ali nastojim da se to ne primijeti. Mene glazba nije privukla, ona me je usisala. Ja sebe ne mogu zamisliti bez glazbe. Svaki dan sviram, snimam, komponiram, družim se s glazbenicima. Svako definiranje radosti koje pruža glazba osuđeno je na površnost. To je neka vrsta neopisive pripadnosti i označenosti do smrti. Posebno mjesto u glazbenom prostoru mog života ima veliki muzičar Django Reinhardt. Njegovom glazbenom ostavštinom bavim se više od dvadeset godina.“Florin Niculescu (1967) najzvučnije je violinističko ime današnjeg Gypsy Swinga i osoba koja virtuoznom tehnikom podjednako kao i glazbenom senzibilnošću nastavlja najbolju tradiciju velikog Stéphanea Grappellija. Podrijetlom iz romske glazbeničke obitelji (otac i ujak violinisti, majka pijanistica, sestra čelistica), on nije naslijedio samo sve glazbene predispozicije, nego je u Bukureštu stekao i najviše glazbeno obrazovanje, a jazzom à la Grappelli zarazio se još kao trinaestogodišnjak. Ostvariti snove, odnosno i osobno upoznati Grappellija, odlučio je 1991. zaputivši se u Pariz. Prvo je, kako ne bi uzaludno gubio vrijeme, odgovoren od upisa na glazbeni konzervatorij, a onda je, kad je konačno Grappellija upoznao 1994. i Grappelli smatrao da ga nema čemu naučiti i predložio mu da radije snime zajednički CD. Zbog poodmakle Grappellijeve dobi (1908 - 1997) to se nije dogodilo, no počast velikom učitelju Niculescu je iskazao vlastitim CD-om iz 2008. pod naslovom Florin Niculescu Plays Stéphane Grapelli.Počast drugom velikanu jazza Djangu Reinhardtu, Niculescu je iskazao 2005. na CD-u Djangophonie, premda je osvajanje univerzuma Reinhardt - Grappelli započeo cijelo desetljeće ranije kad se pridružio francuskom gitaristu Biréliju Lagrèneu. S njime je, naime, godinama svirao repertoar učiteljâ čijim ih reinkarnacijama mnogi smatraju.Naravno, u međuvremenu je Niculescu svirao i snimao s brojnim velikanima jazza (Jimmy Rosenberg, Babik Reinhardt - sin Djanga Reinhardta, Angelo Debarre, Tchavolo Schmitt, Oscar Peterson, John McLaughlin, George Benson, Marcel Azzola, Regina Carter, Bucky Pizzarelli, Angela Gheorghiu, Roberto Alagna...) pa se ne treba čuditi što je 2008. konačno došlo i do suradnje s hrvatskim Djangom i njegovim triom.Da su drame Mate Matišića prevođene, igrane i nagrađivane u mnogim europskim kazalištima, to je kazališnoj publici poznato odavno. Ljubitelji filma također ga predobro poznaju kao scenarista ili koscenarista cjelovečernjih igranih filmova s nizom međunarodnih nagrada: Kad mrtvi zapjevaju (redatelj: K. Papić); Fine mrtve djevojke (redatelj: D. Matanić); Priča iz Hrvatske (redatelj: K. Papić); Infekcija (redatelj : K. Papić); Život sa stricem (redatelj: K. Papić); Ničiji sin (redatelj: A. Ostojić).No, uz pisanje, Matišić se intenzivno bavi i skladanjem filmske i kazališne glazbe. Skladao je glazbu za cjelovečernje igrane filmove: Kako je počeo rat na mom otoku (redatelj: V. Brešan); Maršal (redatelj: V. Brešan); Svjedoci (redatelj: V. Brešan); Ta divna splitska noć (redatelj: A. Ostojić); Infekcija (redatelj: K. Papić); Ajmo žuti (redatelj D. Žarković), Ničiji sin (redatelj: A. Ostojić)…Sve bi to međutim bilo nedostatno ili bi ostalo bez svog prirodnog zaokruženja kad Matišića ne bismo susretali i kao izvođača na hrvatskoj jazz sceni. A da ne bude tako, Matišić se brine odavno u različitim formacijama svoga Hot Club Zagreb…Jurica Štelma - kontrabas i Milivoj Majdak - ritam gitara, glazbenici su s respektabilnim međunarodnim akademskim glazbenim biografijama čija je prisutnost među hrvatskim klasičnim, jazz i rock sastavima dragocjena. Bilježimo ih u suradnjama s Zagrebačkim dixieland ansamblom, Big Bandom HRT-a, Swingersima, s triom Boris Beštak Jazz Collective, s Ansamblom Cantus, a s Matom Matišićem prisutni su već nekoliko godina u raznim postavama ansambla Hot Club Zagreb.