"Na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni Peruško Bogdanić aktivno sudjeluje svojim samostalnim izložbama gotovo pola stoljeća, počev od sredine 70-ih godina. Kritika je prepoznala i apostrofirala njegove kiparske forme stvarane na velikoj mediteranskoj baštini i modernoj koncepciji forme. Kiparevo djelo obilježeno je autorskim značajkama na kojima se, gdjekad, iščitavaju prožimanja sa suvremenim hrvatskim klasicima, Kantoci, Ružić, Bakić… a gdjekad čitamo i dodirne točke s kiparima njegova naraštaja: Kuzme Kovačića, Kažimira Hraste, Slavomira Drinkovića… Unatoč tim stvaralačkim prožimanjima, Bogdanić je nedvojbeno ostvario vlastiti kiparski idiom apostrofiran u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti kao zasebna i nezaobilazna dionica. S ovim novim ciklusom strukturiranim od šest vertikalnih formi visine od 180 cm do 300 cm rađenih u nehrđajućem čeliku (kortenu), i šest skulptura, organičke provenijencije (drvo), drukčije oblikovanih i datiranih u ranije razdoblje, Bogdanić se prvi put predstavlja splitskoj kulturnoj javnosti s većom i cjelovitijom samostalnom izložbom naslovljenom Iz Mediterana.

Peruško Bogdanić izgradio je ovom izložbom vlastiti pristup prema Meštrovićevu kiparskom djelu, koncepcijski je svoju kiparsku individualnost uskladio s djelima hrvatskoga klasika i s izložbenim prostorom Galerije Meštrović u intrigantnu cjelinu. Dva različita kiparska diskursa ne udaljavaju se od svoje kiparske biti, naprotiv, razlike ih zbližavaju, i u kiparstvu povezuju." (Milan Bešlić)

                                                                                                          ∗∗∗

Razmatrajući kiparstvo kao medij koji je u svojoj biti materijalizirana misao, emocija, duh sam, dolazimo do poimanja širine razmjera koje takvo opredmećivanje doseže. Naime, tragovi prošlosti, dosezi naroda i pojedinaca, fizičke i duhovne sfere pronalaze svoje forme u kiparskom izričaju. Snaga pojedinca, u ovom slučaju, svoj potpuni doseg otkriva u komparativnom kontekstu, smještajući se na novoj fazi razvoja, novoj točci memorije. Mlađi je kipar novi doseg, nova točka koja u sebi nosi mnogo više od individualnog talenta. Ona nosi sve kontekste koji su joj prethodili. Nužno je uočiti oslobađanje energije koje nastaje iz usporednog izlaganja dviju kiparskih ličnosti, uz neizbježan komparativni element koji nam olakšava spoznaju o snazi i kontinuitetu izričaja našeg kiparstva i umjetnosti uopće.

Od 2010. kod Meštrovića su izlagali Zlatko Bourek, Matko Trebotić, Dalibor Stošić, Vasko Lipovac, Marija Ujević Galetović, Kažimir Hraste, Enca Kovačević, Frano Missia i Kuzma Kovačić. (Vesna Bulić Baketić)