Puškinovo remek-djelo obiluje neočekivanim zapletim međuljudskih odnosa, pa ne čudi da su mnogi umjetnici godinama pronalazili inspiraciju u Evgeniju Onjeginu, među njima i sȃm Čajkovski. Ruski koreograf i pedagog Vasilij Medvedev prvu baletnu verziju Puškinova djela postavio je 1999. godine, no nije posegnuo za opernom glazbom na tu temu, već pomno izabrao djela iz skladateljeva simfonijskog opusa kako bi naglasio oprečnu individualnost protagonista. Nakon praizvedbe u Nacionalnom kazalištu u Pragu, postavljan je u Santa Fe Operi u Sjedinjenim Državama, českom Olomoucu, u estonskom gradu Tartu, Narodnom kazalištu u Bratislav, u Košicama u Slovačkoj te u Łódźu u Poljskoj. Pored toga, fragmenti predstave izvođeni su u različitim prigodama na baletnim gala-večerima u Montrealu, Spoletu, Donjecku, St. Peterburgu, u Japanu, u Bratislavi. Vasilij Medvedev je 2000. za koreografiju Onjegina u Sjedinjenim Državama dobio Pushkin Legacy Ballet Award koju dodjeljuje US Pushkin Legacy, a 2007. i 2014. odlikovan je certifikatom Međunarodne fondacije 'Puškin' za kulturni doprinos i promidžbu humanitarnih ideja Aleksandra Sergejeviča Puškina.
Kao glazbenu podlogu ove baletne drame Medvedev je izabrao ulomke iz različitih djela Petra Iljiča Čajkovskog, iz Prve, Druge i Treće simfonije, Simfonije Manfred, Drugog klavirskog koncerta, fantazije Francesca da Rimini i nekih drugih djela jednog od najvećeg skladatelja romantizma. Libreto baleta prati osnovnu liniju Puškinovog romana u stihovima kojim je jedan od najznačajnijih ruskih književnika u literaturu uveo; kasnije često korišten, prototip suvišnog čovjeka koji zbog društveno-političkih promjena ostaje na marginama društva, propada lišen smisla postojanja. Plemić Evgenij Onjegin navikao na udobnost i besposličarstvo, a život shvaća olako i uslijed toga ostaje bez ljubavi svog života. Suprotnost glavnom liku je plemenita i osjetljiva Tatjana koja elegantno balansira na granici racionalnoga i iracionalnoga, razuma i emocija, burnih fantazija i čistih snova.