Kroz glazbu i svoju interpretaciju, Matija Dedić ponovno budi duh prijateljstva između Arsena i Sergia. Svaka nota i svaki akord odjekuju toplinom tog prijateljstva i bliskosti, koje i dalje povezuju dvije obitelji i njihovu djecu, Claudiu i Matiju. Matija posebno ističe melodioznost Endrigove glazbe putem svojeg jedinstvenog "talijanskog" pijanističkog stila, pristupa koji je Arsen osobito cijenio.Glazba iz ovog albuma prodire do dubine srca i duše, poklanjajući snažne i iskonske trenutke. Jedinstvenom interpretacijom koja je intimna, vrlo osobna, sugestivna, Matija otvara i poklanja svoj unutarnji svijet slušateljima.

Matija Dedić, jazz-pijanist i skladatelj jedan je od najpoznatijih hrvatskih jazz-glazbenika. Ljubav prema glazbi baštini od svojih roditelja velikih glazbenika - oca Arsena Dedića i majke Gabi Novak. Diplomirao je jazz 1997. godine na Umjetničkoj akademiji u Grazu (Harald Neuwirth). Od 1994. član je Boilers Quarteta, a potkraj 1990-ih utemeljio je vlastiti sastav (Matija Dedić Trio). Poznate su njegove suradnje s poznatim jazz-glazbenicima (Boško Petrović, Darko Jurković, Tamara Obrovac, Ladislav Fidri, Buster Williams, Jeff Ballard, Lenny White, Larry Grenadier, Antonio Sanchez, Scott Colley, Kendrick Scott, Vicente Archer, Mark Murphy, Ignacio Berroa…) te s najpoznatijim hrvatskim glazbenicima drugih žanrova. Nastupao je diljem svijeta, a godine 2002. bio je finalist natjecanja mladih jazz-pijanista na jazz-festivalu u Montreuxu. Vlastite skladbe objavio je na albumima Octopussy (1998), Solo/Part 1 (2000), Sentiana (2012), Ligherian Rhapsody (2015), Dedicated (2017) i dr., a obrade skladbi drugih autora na albumima Tempera (2004; Zlatan Stipišić - Gibonni), Kontesa (2010; Dora Pejačević), Matija svira Arsena (2015; Arsen Dedić)…. Sklada za televiziju i kazalište. Dobitnik je nagrade Hrvatskog društva skladatelja za najboljega jazz-skladatelja, te višestruki dobitnik nagrada Status i Porin za najbolje jazz-albume, skladbe i instrumentalne izvedbe.