Matiaš, Grabancijaš, Dijak spada u jedan od najintrigantnijih tekstova kako starije kajkavske drame, tako i hrvatske starije književnosti uopće. Za razliku od mnogih drugih drama starije kajkavske književnosti, ova je drama iznimno originalna, izmišljena od samog autora u cjelini, a utjecaji ili uzori iz drugih književnosti u najmanju su ruku toliko udaljeni da bismo mogli govoriti samo o motivskim elementima koji su zajednički cjelokupnoj zapadnoeuropskoj književnosti.

Karnevalizacija, čudotvorstvo, racionalna kritika korumpiranog i iskvarenog društva, a sve pod snažnom vertikalom racionalizma, etike i kritičnog domoljublja, elementi su koji označuju ovu komediju.

Dramaturška krhkost u kojoj prizore isključivo povezuje lik Matijaša te stalnost mana i slabosti drugih likova, ovu dramu čine, i u dramaturškoj strukturi specifičnom i intrigantnom.

Radi se o komadu koji, kako tematski, tako i strukturalno korespondira s današnjim osjećanjem svijeta i dramskog pisma.

Zanimljivo je da taj komad u HNK u Varaždinu nije bio na repertoaru od 1981. godine, a i nakon toga rijetko je igran na našim pozornicama, iako se radi o beskrajno intrigantnom i komunikativnom tekstu.

Njegova specifičnost upravo jest u spajanju racionalističkog shvaćanja svijeta i potpuno karnevalskih, farzesknih i negromanskih scena.