U drami Mačka na vrućem limenom krovu iz 1955. godine, nagrađenoj Pulitzerovom nagradom, Tennessee Williams prikazuje sliku nehumanog, kapitalističkog društva koje se raspada, u kojem su laži privlačnije od istine, a u obitelji uronjenoj u egzistencijalnu krizu nesvjesne želje i potisnuta osjećanja izgovoraju se naglas. Stavljajući ovaj klasičan tekst u suvremeno doba, pokušat ćemo odgovoriti na pitanje je li se i u kojoj mjeri društvo promijenilo u odnosu na 1955. godinu kada je ova drama napisana? Čini se da su dvadesete godine 21. stoljeća pravo vrijeme da se svjetonazori Williamsovog patrijarhalnog Juga dovedu u pitanje. Univerzalne postulate kapitalizma do danas nismo uspjeli obuzdati. U novom neoliberalnom ruhu i s novim intenzitetom kapitalizam i danas proždire svoju djecu. Ideja nam je ispitati do koje su mjere individualne tragedije koje je Williams upisao u svoje likove danas moguće i na koji način. Može li danas brak bez nasljednika, kao u slučaju Maggie i Brick, zaista do te mjere ugroziti kapital obiteljskog nasljeđa? Kako se danas tumači motiv intimnog prijateljstva između Bricka i preminulog Skippera? Je li to bila samo naivna bromansa (bromance) ili nešto više od toga? I koliko uopće danas motiv seksualnosti u patrijarhalnom društvu može biti razarajući za jednu obitelj? Živimo li globalno danas svoj taj opisani Jug iz Williamsovim drama, to okrutno mjesto za pojedince. Ili je taj Jug danas okrutniji nego što je Williams ikada mogao zamisliti?
Jedan od velike američke dramske trojke (zajedno s Eugene O'Neallom i Arthurom Millerom) Tennessee Williams – rođen kao Thomas Lanier Williams III - (1911.-1983.), prvi je uspjeh ostvario u 33. godini s dramom Staklena menažerija. Slijedili su Tramvaj zvan čežnja (1947.), Mačka na vrućem limenom krovu (1955.), Slatka ptica mladosti (1959.) i Noć Iguane (1961.), danas klasici suvremenog kazališta. Pisao je kratke priče, poeziju, eseje i memoare, ali je najbolje upamćen ostao upravo po svojim (ranim) dramama.
Rođen u Mississippiju cijeli je život svoje teme pronalazio upravo u životu na konzervativnom jugu Amerike i u svojoj disfunkcionalnoj obitelji. Elia Kazan koji je režirao mnoge njegove dramske uspješnice u kazalištu i na filmu rekao je o njemu: "Sve iz njegova života je u njegovim dramama i sve u njegovim dramama je iz njegovog života." Po nizu njegovih drama nastali su i uspješni filmovi, a dobio je i sve najvažnije dramske nagrade, od Pulitzera (dvaput) i New York Drama Critic's Circle (tri puta) do Tonyja, uz brojne druge.