Ma and Al ili Salinger i Koltes u vrsnim izvedbama Senke Bulić i Marka MandićaRedatelj Ivica Buljan u predstavi Ma and Al spaja dva kultna autora, J. D. Salingera i B. M. Koltesa, te dvoje vrsnih glumaca, Senku Bulić i Marka Mandića. A njih dvoje, naizmjenično igrajući likove iz novele i kazališnog komada, u svoju zaigranu glumačku histeriju uvlače prisutnu publiku i mole je za pomoć pomičući stalno granice realnog i fiktivnog. Čine to tako glumački uvjerljivo i dojmljivo da ih je nedavno sa zadovoljstvom ugostilo i kultno njujorško kazalište La MaMa...
Ma and Al je derivat tekstova J. D. Salingera i Bernard-Marie Koltèsa u kojima pasionirani čitatelj može prepoznati roditeljski par iz disfunkcionalne obitelji Glass. Prostor je opremljen fragmentarnim rekvizitima i postaje scenom realnog oslovljavanja prisutnih gledalaca koje se individualno kontaktira, moli za pomoć i uvlači u zaigranu histeriju glumaca koji izmjenično igraju likove iz novele i kazališnog komada. Granica između realnog i fiktivnog doživljaja postaje neodređena, dio izdvojen iz “izvornog” djela vrijedi kao cjelina. Pars pro toto tri odvojena monologa-performansa simbolički predstavljaju novi fikcijski svijet koji se ističe i zaposijeda kao realan i kao nastavak kazališnog i književnog prostora. Tijela, geste, držanja, glasovi i pokreti izdvojeni iz svog prostorno-vremenskog kontinuuma, iznova se povezuju, izoliraju i "montiraju". Pozornica se sastoji od "otoka" koji su obilježeni svjetlom i predmetima. Prostor igre definira se tijekom izvedbe, od trenutka do trenutka. Teme poput smrti djeteta, raspada porodice, američke demokracije, rata u Vijetnamu, odnosa klasičnog i suvremenog teatra, umjetnosti i ratovanja, nemogućnosti komunkacije između djece i roditelja, moći i osamljivanja, organiziraju logiku scenske montaže. Usprkos fragmentiranju, fabule se pripovijedaju u osnovnim crtama, povremeno kao u epskom teatru (priča s poučkom koju izvodi Ma duguje Brechtu). Izvođač na pozornici prema onome što čini drugi glumac odnosi se kao gledatelj, i tako nastaje fokusiranje na radnju koja se tako promatra. Glumci na trenutak "izlaze" iz predstavljanja i ponašaju se kao gledaoci zajedno s drugim gledaocima.Predstava je uvrštena među deset najboljih predstava u kazališnoj sezoni 2009/2010. U ožujku ove godine izvedena je na festivalu Perforacije u kultnom njujorškom kazalištu La MaMa. Publika je ovacijama ispratila igru Senke Bulić i Marka Mandića. Tim gostovanjem nastavljeni se međunarodni uspjesi predstave. Do sada je osvojila Grand Prix za najbolju predstavu na međunarodnom kazališnom festivalu Skupi festival u Skopju, bila je uvrštena u showcase program 45. Borštnikovog srečanja u Mariboru, a krajem 2010. izvedena je na 15. Međunarodnom kazališnom festivalu u Ankari. Predstava je na repertoaru ljubljanskog Mini teatra i zagrebačkog Teatra &TD.
Predstava je u ožujku ovacijama publike ispraćena na festivalu Perforacije u kultnom newyorškom kazalištu La MaMa. Do sada je osvojila Grand Prix za najbolju predstavu na međunarodnom kazališnom festivalu Skupi festival u Skopju, bila je uvrštena u showcase program 45. Borštnikovog srečanja u Mariboru, a krajem 2010. je izvedena na 15. Međunarodnom kazališnom festivalu u Ankari. Predstava je na repertoaru ljubljanskog Mini teatra i zagrebačkog Teatra &TD.
Koltès se u jednom periodu života bavio radovima kultnog američkog predstavnika tzv. proze u trapericama J. D. Salingera. Stoga nije neobično da je Ivica Buljan odlučio upravo ta dva autora spojiti u predstavi u kojoj kao likove možete prepoznati Salingerovu disfunkcionalnu obitelj Glass.Obitelj Glass, koju u ovom slučaju predstavljaju Ma and Al, tj. Buljanovi omiljeni izvođači Senka Bulić i Marko Mandić, vidimo kroz tri monologa-performancea, izvučena iz Salingerove novele te Koltèsova komada. Teme kojima se predstava bavi sežu od smrti djeteta, raspada porodice, američke demokracije, rata u Vijetnamu, odnosa klasičnog i suvremenog teatra, umjetnosti i ratovanja, do nemogućnosti komunkacije između djece i roditelja. One ujedno organiziraju logiku scenske montaže.Prostor izvedbe je organiziran kroz svjetlosne otoke, obilježene samo fragmentarnim rekvizitima, a izvedba, kako kažu autori, u ‘glumačku histeriju’ naslovnog para, uvlači i gledatelje, koje izvođači individualno kontaktiraju, mole za pomoć, i uključuju u igru. Izvođači također, osim što kroz predstavu mijenaju uloge, uskaču i u ulogu gledatelja, promatrajući zajedno s ostatkom publike što radi onaj drugi, te tako svjedoče odvijanju radnje koja se pripovijeda.
Senka Bulić i Marko Mandić