Program je koncentriran na Beethovenove manje poznate skladbe, poput njegovih narodnih pjesama, no ipak publici nudi i transkripcije njegovih najslavnijih djela, poput simfonijskih djela i nekih originalnih skladbi za glasovir, violinu i violončelo, kako bi se dao potpun profil bonnskog genija. 

Program:

Sonata za klavir br. 8 u c-molu, op. 13, Patetična
1. stavak – Uvod, Grave

Behold my Love, Grazioso (25 škotskih pjesama, br. 9, op. 108)
Duet za sopran, tenor i trio

Bagatella Za Elizu, za klavir – Poco moto

Thy ship must sail, my Henry dear, Andante con espressione (25 irskih pjesama, br. 20, WoO 153)
Pjesma za sopran i trio

Sonata Quasi una fantasia za klavir br. 14 u cis-molu, op. 27, Mjesečeva sonata
1. stavak Adagio sostenuto

Ih mag di nit nehma, Moderato (23 pjesme različitih naroda, br. 8, WoO 158a)
Tirolska pjesma za sopran I trio

Constancy, Andante espressivo (26 velških pjesama, br. 22, WoO 155)
Duet za sopran, tenor i trio

Sonata za klavir br. 8 u c-molu, op. 13, Patetična
2. stavak Adagio cantabile

A Madel, ja a Madel, Allegro moderato (23 pjesme različitih naroda, br. 6, WoO 158a)
Tirolska pjesma za tenor I trio

Parafraza na Odu radosti (iz Devete simofnije L. van Beethovena), za trio

Sunset, Andante con molta espressione (25 škotskih pjesama, br. 2, op. 108)
Pjesma za tenor i trio

Varijacije za violončelo i klavir u G-duru na Händelovu temu See, the Conqui’ring Hero comes, WoO 45

Da brava, Catina, Allegretto (23 pjesme različitih naroda, br. 23, WoO 158a) 1816.
Venecijanska canzonetta za tenor i trio

Una paloma blanca, Tempo di Bolero (23 pjesme različitih naroda, br. 19, WoO 158a)
Španjolska pjesma za sopran, tenor i trio

The golden robe, Allegretto (26 velških pjesama, br. 5, WoO 155)
Duet za sopran, tenor i trio

Parafraza na Petu simfoniju (uvod) L. van Beethovena

Klavirski trio u B-duru, op. 97, Nadvojvoda
3. stavak - Scherzo

Sonata za violinu i klavir, br. 5 u F-duru, op. 24, Proljetna sonata
1. stavak - Allegro

7 varijacija na temu God Save the King u C-duru, WoO 78 - Maestoso con molto spirit
Duet za sopran, tenor i trio

Tijekom programa ansambl će izvoditi dijelove Beethovenovih simfonijskih djela. 

Napomena izvođača:
Glazbeno-scenski program opisuje jedinstveni portret Ludwiga van Beethovena kroz čitanje zamišljenog pisma njegova nećaka Karla engleskom izdavaču Georgeu Thomsonu u kojem piše o ujakovoj smrti. Glumac, u ulozi Beethovenova nećaka, priča priču o skladateljevom životu, dok se evociraju popularne, ali i one manje poznate teme, u izvedbi ansambla Umberto Giordano, mezzosopranistice Ivone Bosančić Lasić, baritona Marka Lasića i recitatora Mije Jurišića.

Program je koncentriran na Beethovenove manje poznate skladbe, poput njegovih narodnih pjesama, no ipak publici nudi i transkripcije njegovih najslavnijih djela, poput simfonijskih djela i nekih originalnih skladbi za glasovir, violinu i violončelo, kako bi se dao potpun profil bonnskog genija. 

Premda danas pripadaju najslabije poznatom dijelu velikog opusa Ludwiga van Beethovena (1770.-1827.), narodne pjesme su žanr u kojem je Beethoven ostavio najveći broj pojedinačnih skladbi – njih čak 179. Najzanimljivija skupina među njima su velike zbirke škotskih, velških i irskih narodnih pjesama, skladane uglavnom na engleske tekstove, koje se čine tim neobičnijima u Beethovenovu opusu, s obzirom da skladatelj nikada nije posjetio britansko otočje niti je imao ikakvih veza s Britanijom. Od njega ih je naručio ambiciozni škotski javni službenik, ujedno važan sakupljač narodnih pjesama, George Thomson, s kojim je Beethoven prva pisma izmijenio 1806. godine. Od Thomsona je Beethoven je dobivao originalne melodije, a tekstove su osigurali pjesnici poput Roberta Burnsa, Thomasa Moorea i dr. U pravoj suprotnosti s vedrim, salonskim stilom pjesama, bile su okolnosti nastanka tih pjesama. Nastale su u jeku Napoleonskih ratova, tako da su kopije koje je Beethoven slao Thomsonu putovale godinama, a prve su do Edinburgha stigle tek 1812. i to preko Malte. Jednakom sofisticiranom ljepotom, koja krasi škotske, velške i irske pjesme, zrače i pjesme okupljene u zbirci Pjesme različitih naroda, koje je Beethoven također pisao na Thomsonovu narudžbu. Unatoč dugogodišnjoj suradnji, Thomson nije bio sasvim zadovoljan krajnjim rezultatom, a zbirke se nisu dobro prodavale. U pismu prijatelju iz 1821. napisao je „Beethoven sklada za  budućnost. Nadao sam se da će se njegov genij prizemljiti i prilagoditi jednostavnoj prirodi narodnih melodija, ali pokazao se preučenim i ekscentričnim za ovu svrhu, tako da su moji zlatni dukati…bačen novac.“

Omiljena Bagatella br. 25 u a-molu, poznata pod nazivom Für Elise, otkrivena je tek 40 godina nakon Beethovenove smrti. Tko je bila Elise ostaje nepoznanicom – mogla je to biti Elisabeth Röckel, Beethovenova prijateljica, ujedno i prva interpretkinja naslovne uloge u Beethovenoj operi Fidelio, ili Elise Barensfeld, tada trinaestogodišnja nadarena pjevačica. Tko god da je bila tajanstvena Elise, vjeruje se da je Beethovena nadahnula za početnu ideju skladbe, te da prvi tonovi sadrže glazbenu šifru njezinog imena.  

Jedna od najveličanstvenijih cjelina Beethovenova opusa njegove su sonate za klavir. Sonata za klavir br. 14 u cis-molu, op. 27, Quasi una fantasia, dovršena 1801. godine, od samih je početaka jedna od najpopularnijih Beethovenovih skladbi. Nekonvencionalni spori prvi stavak Adagio sostenuto onaj je koji je potaknuo snaže impresije različitih slušatelja i kritičara: opis kritičara Ludwiga Rellstaba iz 1832. kojega je glazba podsjetila na bljeskanje mjesečine na jezeru Lucerneu ostao je trajno vezan za ovu skladbu, poznatu širokoj publici pod nazivom Mjesečeva sonata.

Sonata za klavir br. 8 u c-molu, op. 13, nastala 1798., naziva se zbog tragičnog ugođaja Patetičnom. Ekspresivni Adagio cantabile donosi slavnu cantabile melodiju u As-duru, koju su već Beethovenovi suvremenici prepoznali kao iznimnu. Ova sonata pomogla je izgraditi Beethovenov ugled kao skladatelja, koji je dotada bio poznat u prvom redu kao izvanredan pijanist.

Premda ih je skladao ukupno deset, u sonatama za violinu i klavir Beethoven ne izlaže ideje toliko napredne i kompleksne kao u sonatama za klavir. Sonata za violinu br. 5 u F-duru, op. 24, iz 1801. godine, ima posebno mjesto među njima, jer se u njoj Beethoven oslobađa nekih konvencija naslijeđenih iz 18. stoljeća. Uvodi četiri stavka, a na mjestu trećeg sklada kratki Scherzo s triom. Cijela sonata odiše opuštenom liričnošću, zbog čega nosi nadimak Proljetna.

Klavirski trio u B-duru, op. 97, nastao je 1811. i posvećen nadvojvodi Rudolfu od Austrije, po kojem je dobio i nadimak. Rudolf je bio još jedan važan Beethovenov mecena, ujedno i prijatelj te učenik kompozicije, kojemu je Beethoven posvetio ukupno 14 skladbi.

Beethovenovih devet simfonija kruna su ne samo Beethovenovog opusa, nego moglo bi se reći kruna koja krasi cjelokupnu povijest simfonijske glazbe: u njima svoje krajnje dosege ostvaruje klasična simfonijska misao koju su razvili Beethovenovi prethodnici, Haydn i Mozart, te se postavlja snažan temelj svemu onome što će se u simfonijskoj glazbi događati u 19. i u 20. stoljeću. Svaka od Beethovenovih devet simfonija je remek-djelo za sebe, svaka različita jedna od druge, ali istovremeno one su i povezane, pokazujući stadije Beethovenove evolucije odnosno njegova glazbenog jezika. Peta i Deveta simfonija pripadaju skupini neparnih simfonija, u kojima je Beethoven, kako se općenito prihvaća, napravio one prijelomne skokove inovativnosti i izrazio sukobljene, dramatične osjećaje. S Petom simfonijom povezuje se ideja sudbine, koju je prvu s prepoznatljivim početnim glazbenim motivima simfonije povezao Anton Felix Schindler, Beethovenov biograf, zaključujući da Tako sudbina kuca na vrata. Beethovenova borba s vlastitom sudbinom, s vlastitom bolešću, njegova prinuđenost da živi uronjen u vlastitu glazbom ispunjenu nutrinu i vijuganje od predjela dramatičnih i tamnih ka onima svjetlijim, romantičnijim i pastoralnijim, svoj vrhunac i svoj konačan trijumfalan kraj doživljava u Devetoj simfoniji. Ova simfonija ujedno je i izraz nečega višeg od sudbine jednog čovjeka, ona je apoteoza čovječanstvu, u kojoj se kako bi ona odjeknula punom snagom, orkestru pridružuju pjevački glasovi, u posljednjem stavku pjevajući zanosne riječi Schillerove Ode radosti. 

Beethoven je za života skladao ukupno devedeset nizova varijacija, do kojih su mnoge temeljene na temama drugih skladatelja. Ove skladbe Beethoven je sam smatrao manje značajnim, te ih nije označavao brojem opusa. Varijacije na temu See the conqu'ring hero comes iz Händelova oratorija Juda Makabejac, nastaju tijekom Beethovenove turneje u Berlinu, u proljeće i ljeto 1796. godine. Posvećene su Princezi Christiane von Lichnowsky, ženi njegova važnog zaštitnika i mecene u Beču, Princa Karla von Licnhowskog. Ove varijacije skladane u raskošnom, zrelom klasičnom stilu, ujedno su posebne po tome jer u njima Beethoven sklada za tada neuobičajenu kombinaciju violončela i klavira, u čemu nije imao puno prethodnika.

Beethoven sklada i zanimljiv niz varijacija na britansku domoljubnu pjesmu God Save the King. Nije sigurno zbog čega je odabrao ovu temu, ali poznato je njegovo zanimanje za političke prilike u svojoj zemlji i u Europi. Ove varijacije nastaju 1804. godine, otprilike u isto vrijeme kada i Eroica (isprva posvećena Napoleonu Bonaparteu, da bi kasnije, razočaran u Napoleona, Beethoven tu posvetu povukao). Istu temu God Save the King Beethoven će ponovno koristiti u skladbi Wellingtonova pobjeda, op. 91., u čast Wellingtonove pobjede nad francuskom vojskom koju je predvodio Napoleonov brat Joseph Bonaparte, u Bitci kod Vitorije 1813. godine.