Verdijeva Violetta Valéry prethodno je bila Dumasova Marguerite Gauthier iz “Dame s kamelijama”. Dumasova inspiracija bila je pariška kurtizana Marie Duplessis kako je  samu sebe nazvala jer joj se vlastito seosko podrijetlo kao ni stvarno ime Alphonsine Plessis nisu odveć sviđali. Dumas će reći da je imala i srca i duha, i da je vjerojatno zato i skončala mlada, nesretna i siromašna. Unatoč prvotnog neuspjeha, Verdija ništa nije uspjelo spriječiti da na scenu postavi ovu posrnulu heroinu čije je životne prekretnice pretočio u možda i najpopularnije djelo svjetskog opernog repertoara. Na osnovu drame “Dama s kamelijama” Alexandre-a Dumasa sina, Verdi i njegov libretist Francesco Maria Piave napravili su svevremensku, dirljivu glazbeno-scensku priču o žrtvi i iskupljenju, hipokriziji konvencionalnog buržoaskog morala, no prije svega o ljubavi.

U središtu radnje je pariška kurtizana Violetta Valéry i njena ljubav s Alfredom Germontom koje se ona, na molbu njegova oca, odriče kako bi sačuvala obiteljski ugled Germontovih. “La traviata” je, uz “Rigoletta” i “Trubadura”, općenito smatrana „najzrelijom žetvom talijanske romantične melodrame“ s tim da je ova opera najelegantnija i najprofinjenija među spomenute tri.

Nakon fijaska na praizvedbi 1854. u venecijanskom Teatro La Fenice, “La traviata” je sljedećim produkcijama osvojila srca ljubitelja operne umjetnosti i unjima ostala do danas. Za Verdija je ona značila veliki korak naprijed u njegovoj potrazi za izražavanjem dramatičnih ideja glazbom. U cjelokupnom sopranskom repertoaru arije iz “La traviate” spadaju među najizazovnije i najcjenjenije.