Dva karizmatična umjetnika suvremene glazbene scene upoznali su se prošle godine i osjetili snažan poriv za zajedničkim muziciranjem. Svoj prvi projekt pod nazivom Izgubljene pjesme već su pretpremijerno predstavili u zaprešićkom dvorcu Lužnica u svibnju ove godine.Program koncerta mogao bi se opisati kao kombinacija glazbene baštine dvadesetog stoljeća koju povezuje činjenica da su sva djela nastala na tradicijskoj glazbi, a pisali su ih veliki skladatelji dvadesetog stoljeća. Cantos Desiertos djelo je kultnog kalifornijskog skladatelja Terryja Rileya, oca glazbenog minimalizma. Izvorno je pisana kao suita za gitaru i flautu (odnosno violinu), a dio je njegova opsežnijeg djela The Book of Abbeyozzud. *Román népi táncok, šest rumunjskih narodnih plesova, djelo su Béle Bártoka, mađarskog skladatelja i etnomuzikologa, vrsnog poznavatelja glazbe istočnoeuropskih naroda. Kraći glasovirski ciklus od sedam međusobno povezanih rumunjskih plesnih melodija stvorio je Bartok 1915. godine, a orkestrirao ga je dvije godine kasnije. Taj nadasve efektan ostvaraj u kojemu se nakon izrazito lirskoga središnjeg odsječka narodni zvuk postupno vrti u sve bržem kovitlacu, jedno je od najpopularnijih majstorovih dostignuća koje u najrazličitijim obradbama ne silazi sa svjetskih koncertnih pozornica.The Enchanted Dawn (Začarano svitanje), djelo je majstora indijske glazbe Ravija Shankara koji je bogatu indijsku glazbenu tradiciju i jezik uspio pretočiti i transformirati u - po mnogočemu - siromašniju zapadnu glazbenu tradiciju. Završetak programa zaokružen je djelom Histoire du tango (Priča o tangu) dugo osporavanoga skladatelja Astora Piazzolle, koji je jednu od najpopularnijih pučkih plesnih tradicija zapadne hemisfere iz plesnih dvorana prenio u koncertne prostore.Violinist Stefan Milenkovich međunarodno je priznata umjetnička osobnost životno posvećena ne samo glazbi nego i humanitarnim ciljevima, koja se odaziva brojnim koncertima pod pokroviteljstvom UNESCO-a u Parizu, uz umjetnike poput Placida Dominga, Lorina Maazela, Alexis Weissenberg i Yehudija Menuhina.Karijeru je započeo vrlo rano, nastupivši prvi put uz orkestar kao petogodišnjak. Prije punoljetnosti bio je finalist ili jedan od nagrađenih na Međunarodnim violinskim natjecanjima u Indianapolisu (SAD), Queen Elisabeth (Belgija), u Hannoveru (Njemačka), Tibor Varga (Švicarska), Rodolfo Lipizer (Italija), Paganini (Italija), Ludwig Spohr (Njemačka), kao i na Natjecanju Yehudi Menuhin (V. Britanija).Milenkovicheva diskografija obuhvaća četiri komercijalna izdanja za talijansku tvrtku Dynamic, te brojne snimke za beogradsku kuću PGP. Nakon višegodišnjeg poučavanja na Predfakultetskom odjelu kultne umjetničke škole Juilliard (New York, SAD), preuzeo je mjesto profesora violine na Sveučilištu Illinois (Urbana-Champaign, SAD). Milenkovicheva koncertna sezona 2009/10. obuhvaća brojne solističke nastupe uz orkestre poput Beogradske filharmonije pod ravnanjem Sir Neville Marrinera, Simfonijski orkestar Adana (Turska), orkestar Classic FM M-Tel (Bugarska) i The Prairie Ensemble (SAD), te recitale i komorne glazbene izvedbe na Manchester Music Festivalu (Vermont), Docha Music Festivalu (Champaign IL, SAD), Zagrebačkom međunarodnom komornom festivalu i Jupiter Chamber Music Series (New York City-SAD). Ovog ljeta (srpanj-kolovoz 2010), Milenkovich je angažiran i na snimanju zajedničkog nosača zvuka i velikoj koncertnoj turneji u Hrvatskoj i BiH s gitaristom Edinom Karamazovim, te nastupom u sklopu najdužeg besplatnog koncertnog ciklusa u SAD (Naumburg Bandshell, New York City).Edin Karamazov svojim se izvedbama tijekom prošlog desetljeća dokazao kao jedan od najuzbudljivijih i najkarizmatičnijih svirača lutnje i gitare u svijetu. Potvrdila su to priznanja kritičara u Europi i Americi te brojne pohvalne kritike njegovih virtuoznih i emocionalnih izvedbi repertoara u rasponu od prvih zapisanih izvedbi iz 16. stoljeća pa sve do glazbe balkanskih Roma. Svoj prvi solo nastup kao svirač na lutnji imao je 1998. godine i to kao zamjena, u posljednji čas, za legendarnog Juliana Breama, interpreta starije generacije koji je ponovno oživio interes za lutnju. Od tada je izveo i snimio više od 80 kompaktnih diskova s brojnim umjetnicima i međunarodnim ansamblima za ranu glazbu. Kao interpret majstorske tehničke izvedbe na brojnim žičanim instrumentima iz raznih kultura i različitih razdoblja, Karamazov je nastupao u Concertgebouwu u Amsterdamu, u Berlinskoj filharmoniji, Carnegie Hallu, bečkom Konzerthausu, Sidnejskoj operi, londonskom Royal Albert Hallu, Salle Pleyel u Parizu , National Centre for The performing Arts u Pekingu, Orchard Hall u Tokiju kao i na svim važnijim svjetskim festivalima. Usprkos globalnom uspjehu, Karamazov i dalje održava nenajavljene ulične nastupe. Njegova diskografija, u izdanju Decca records, uključuje i nagrađivane albume Come, Heavy Sleep i The Lute Is a Song na kojem Edinu gostuju Renee Fleming, Andreas Scholl, Kaliopi i Sting.Dobitnik je brojnih priznanja među kojima vrijedi izdvojiti Edison-Preis Amsterdam 2001, Grammy nominaciju 2002 , Grand Prix du Disque 2004 , Brit Classical Award nominaciju 2006 , Premio Goffredo Petrassi za najboljeg instrumentalista u Italiji 2007. i Premio Cubadisco 2009.