Luca Ciarla glazbenik je čiji solo recitali plijene publiku koja voli osobenost s pokrićem i maštovitost. Violinist, pijanist, skladatelj, Luca s lakoćom združuje različite glazbene stilove, tradicije i zvukove stvarajući primamljiv spoj virtuoznog izražavanja na violini, praćenog jazz klavirom, i to kako u njegovim vlastitim skladbama tako i u brojnim improvizacijama. Publika Europe, Sjedinjenih Država, Meksika, Kine… ispraća ga s podjednakim oduševljenjem.
Rođen u talijanskom Termoliju (1970), Luca je violinu počeo svirati s 8 godina vježbajući do 12 godine klasiku, a potom sam proučavajući i jazz. Nakon toga, 1993. violinu i komornu glazbu nastavlja studirati na Europskoj glazbenoj školi u Saluzzu (Torino), a 1996. odlazi u SAD i na Sveučilištu Indiana nastavlja daljnje usavršavanje na violini, posebno studirajući improvizaciju s Davidom Bakerom. Postajući i sam profesorom violine na Sveučilištu Arizona, Lucinim glazbenim mentorima za violinu i klavir postaju takva imena kao što su Mark Rush, Antonio Salvatore, Michael Lucas, Jeff Haskell…
Pobjeđujući i osvajajući brojne nagrade na značajnim međunarodnim violinskim natjecanjima u Italiji i SAD-u, Luca zajedno s klaviristom Seanom Schulzeom prima prestižno priznanje Američke komorne glazbe (CMA) za 1999/2000.
Među Ciarlinim brojnim suradnjama s drugim jazz glazbenicima posebno mjesto zauzima skupina koju je sam osnovao 2002. pod nazivom Luca Ciarla Quartet s Lucianom Biondinijem (usna harmonika), Marcom Siniscalcom (akustični bas), Antoniom Franciosom (udaraljke) i sa kojima je ostvario zapažene koncerte i studijske snimke.
Od svog prvog solo albuma iz 2000. pod nazivom "Sestra klasika i brat jazz", Sister classical & brother jazz, pa sve do najnovijeg "Guslač na ritam stroju / u petlji" Fiddler in the Loop Luca Ciarla stječe stalno nove skupine pristaša, a bolji poznavatelji njegove glazbe ističu da spada u onu vrstu jazz glazbenika koja nikada ne zaboravljaju svoje moliške korijene. To ga međutim nije smetalo da s jednakom znatiželjom prilazi brojnim drugim kulturama i glazbenim tradicijama, pa ga tako 2001. zatječemo u najboljim jazz klubovima Hong Konga s tamošnjim gradskim komornim orkestrom, gdje započinje i vlastitu glazbenu produkciju i edukaciju, da bi se već 2002. u svojoj doktorskoj disertaciji bavio utjecajem ciganske glazbe na Mauricea Ravela…
U Italiju se vraća 2003. i u rodnoj pokrajini osniva festival pod nazivom "Glazba, vino i Molise" stvarajući kako je kritika kasnije ustanovila "savršen dionizijski spoj uživanja u glazbi, piću i krajolicima Molisea".
Naredne godine slijedi festival Due sponde un mare sa središnjom idejom Jadrana kao mora okupljanja različitih kultura, a potom i festival Ljepota iz srca Italije realiziran u Hong Kongu.
Slijede i novi Lucini CD-i pod nazivom Pura Utopia i Live at Fringe Club kao i okupljanja brojnih glazbenika: Daniele Scannapieco, Simone Zanchini, Raffaello Pareti, Walter Paoli, Maurizio Rolli, Max Ionata, Samuele Garofoli, Nicola Angelucci, Blaine Whittaker, Sylvain Gagnon, Anthony Fernandes… koji sa zadovoljstvom sviraju Ciarline kompozicije..