Chaixov suptilni baletni izričaj, inspiriran jednom od najvažnijih orkestralnih skladbi ženskog skladateljskog pisma prve polovice 20. stoljeća i opusom Slave Raškaj, najvišim dometom hrvatskog akvarelnog slikarstva na prijelazu stoljeća na novoj plesnoj pozornici pokraj mora bit će upotpunjen jednako poetičnim koreografskim uracima plesača splitskog Baleta Arise Hirono (The Serenity of Light) i Aarona Koka (A Dinner for Rose).
„Chaixova je koreografija poput treperenja svijeće a publika je poput ruke koja ga štiti“, zapisala je kritika o plesnom jeziku francuskog koreografa Martina Chaixa koji je inspiraciju za svoj novi balet pronašao u životima dvije hrvatske umjetnice Dore Pejačević i Slave Raškaj, skladateljice i slikarice koje su značajno obilježile hrvatsku umjetničku scenu na prijelazu stoljećâ.
O stotoj obljetnici smrti Dore Pejačević splitski će Balet plesati uz zvukove njene genijalne Simfonije u fis-molu, op. 41, djela čija je dresdenska praizvedba odjeknula kao veliko iznenađenje za glazbeni svijet. Skladba je to čije svako ponovljeno slušanje u njemu otkriva nove ljepote.
Dora Pejačević započela je svoju glazbenu karijeru kao vrsna solistica klavira i violine, često izvodeći vlastite skladbe na intimnim okupljanjima. Tijekom vremena, njezina glazba je sve više privlačila interes, rezultirajući opusom od 58 katalogiziranih djela do 1923. godine. Pejačević je skladala Simfoniju za veliki orkestar u fis-molu, op. 41 između 1916. i 1917. godine te sa simfonijom Franka Lučića iz 1917. godine, predstavlja prvi hrvatski doprinos tom obliku glazbe. Njezini skladateljski uspjesi kulminirali su premijerom dvaju stavaka Simfonije 1918. godine, izvedene od strane Tonkünstler-Orchestra Niederösterreich pod ravnanjem Oskara Nedbala. Naknadno, Pejačević je unijela neke izmjene u djelo, a premijera cjelovite Simfonije u revidiranom izdanju održana je u Dresdenu dvije godine kasnije pod ravnanjem Edwina Lindnera. Prva moderna hrvatska simfonija utemeljena je na tradiciji romantičnog simfonizma, a majstorska instrumentacija učinila je jednom od najvažnijih orkestralnih skladbi ženskog skladateljskog pisma prve polovice 20. stoljeća.