Djeca recesije dramsko su djelo koje je moglo nastati samo sada i isključivo ovdje, bespoštedna dijagnoza stanja, ali i duhoviti podsjetnik da egzistencijalna strava svakodnevnog života i oslobađajući smijeh često napučuju jednu te istu dramsku repliku. Nastao kao udaljeni odjek Albeejeva klasika "Tko se boji Virginije Woolf", tekst "Djece recesije" na scenu donosi posve nov, suvremeni četverokut sastavljen od dvaju parova, unutar kojeg će se razviti neskladna slika ovovremenoga generacijskog sukoba. Dino Pešut još jednom obrađuje temu kojom se najčešće bavi u svojim tekstovima, a to je život mlade generacije koja već dva desetljeća odrasta u društvu cinizma i korupcije.
... glasovi vapijućih na techno partyu...
Novi dramski tekst Dina Pešuta Djeca recesije, napisan za kazalište PlayDrama, priča je o dvije generacije, onoj koja ima i onoj koja nema. Drama je to o četvero ljudi u jednom splitskom stanu koji u iščekivanju nadolazeće apokalipse još jedne turističke sezone i još jedne Ultre nastoje očajnički svojim životima i svojoj boli dati neki smisao. Djeca recesije kao umjetnička gesta jest snažna figura bijesa; bijesa generacije koja ulazi u životnu utrku sa saznanjem da je jedina nagrada za prodaju duše malim bogovima kapitalizma ugovor na određeno na minimalcu i posao koji siše tijelo i dušu. Dok ne umreš. Od umora. Ili od tuge. Ali djeca recesije to već znaju. I oni dolaze.
To smo mi,
Djeca recesije.
Dečki s Ultre,
Cure s Tindera,
Nacisti s Facebooka
To smo mi,
Djeca recesije,
Vaša propast naše je igralište.
NAPOMENA: Dijelovi predstave sadrže scene koje neki gledatelji mogu smatrati uznemirujućim!
Sadržaj je primjeren za +16 godina !